ULOGE:
Lee Marvin (narednik),
Mark Hamill (Griff),
Robert Carradine (Zab),
Bobby Di Cicco (Vinci),
Kelly Ward (Johnson)

SCENARIJ:
Samuel Fuller

FOTOGRAFIJA:
Adam Greenberg

GLAZBA:
Dana Kaproff

MONTAŽA:
Morton Tubor

Sadržaj:

Prvi svjetski rat, studeni 1918., američki vojnik nožem ubija njemačkog koji se želi predati, misleći da je predaja trik. Kad se vrati u svoju jedinicu, sazna da je rat završen. Drugi svjetski rat, studeni 1942., isti američki vojnik, sada narednik u vojnoj makroformaciji zvanoj Velika crvena divizija, vodi svoju pješačku jedinicu ratištima sjeverne Afrike. U naredne dvije i pol godine jedinica sudjeluje u savezničkom iskrcavanju na Siciliji, potom u Normandiji i dalje, u oslobađanju Francuske te napadu na Njemačku i suprotstavljanju njemačkoj kontraofenzivi u Ardenskoj šumi. Naposljetku, oslobađaju jedan od nacističkih koncentracijskih logora. Kroz sve te bitke i ina iskušenja nepokolebljivi narednik prolazi zajedno četvoricom najbližih vojnika, Griffom, Zabom, Vincijem i Johnsonom…

Nakon punih jedanaest godina pauze, propustivši kao režiser cijele sedamdesete, Samuel Fuller 1980. napokon je snimio novi film. Bila je to Velika crvena divizija, epski ratni film zasnovan na njegovom vlastitom iskustvu iz Drugog svjetskog rata, gdje je služio u naslovnoj diviziji na raznim bojištima od sjeverne Afrike preko Italije do Francuske i Njemačke, te dobio niz odlikovanja. I glavni glumac te jedina velika zvijezda filma, Lee Marvin, bio je ratni veteran, samo što je on, za razliku od Fullera, služio na pacifičkom bojištu. U ostatku glumačke ekipe najpoznatija su imena Marka Hamilla, koji se prethodno proslavio ulogom Lukea Skywalkera u prvom izdanku serijala Ratovi zvijezda, no i trajno ostao limitiran tom rolom, te Robert Carradine (Jahači na duge staze, Osveta šmokljana), najmlađi izdanak glumačke 'dinastije' Carradine koju još čine njegov otac John (jedan od omiljenih glumaca Johna Forda) te starija braća David i Keith. Spomenimo i epizodni nastup Stéphane Audran (Nevine djevojke, Košute, Nevjerna žena), jedne od prvakinja francuskog novog vala i uopće francuskog filma šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih. Velika crvena divizija snimljena je sa skromnim budžetom u nezavisnoj produkciji uglavnom na lokacijama u Izraelu (ponešto i u Irskoj te nekoliko scena u SAD-u), no usprkos činjenice da Fuller film nije radio u okviru velike hollywoodske kompanije (projekt je prvotno, godinama ranije, trebao producirati Warner Bros. s Johnom Wayneom u glavnoj ulozi, ali režiser se posvađao s Jackom Warnerom oko autorske kontrole, a nije bio zadovoljan ni izborom Waynea, pa je sve propalo), na kraju ga nije mogao samostalno montirati. Stoga su mnoge scene protiv njegove volje izbačene, da bi se ipak 2004. godine na festivalu u Cannesu pojavila restaurirana verzija pod naslovom Velika crvena divizija: Rekonstrukcija, koja se pokušala približiti Fullerovoj izvornoj viziji (traje 47 minuta dulje od one iz 1980.), što nije bilo lako već i zbog same činjenice da je do nje došlo sedam godina nakon redateljeve smrti. Svojevrsni supervizor te verzije, omogućene pronalaskom nekih izbačenih materijala u Warnerovoj podružnici u Kansas Cityju, bio je nekadašnji prvak Novog Hollywooda, Peter Bogdanovich, koji je svojedobno projekt iz Warnera prebacio u Paramount s namjerom da ga sam tamo producira, no ni ta ideja nije se bila ostvarila. Veliki ljubitelj restaurirane verzije bio je glasoviti kritičar Rogert Ebert, koji ga je uvrstio na svoju listu velikih filmova.

boja, 113'