ULOGE:
Behzad Dourani,
Noghre Asadi,
Roushan Karam Elmi,
Bahman Ghobadi

SCENARIJ:
Abbas Kiarostami

FOTOGRAFIJA:
Mahmoud Kalari

GLAZBA:
Peyman Yazdanian

MONTAŽA:
Abbas Kiarostami

Sadržaj:

Lažno se predstavljajući kao inženjeri, novinari Behzad, Keyvan, Ali i Jahan s neobičnim zadatkom iz Teherana stižu u 700-tinjak kilometara udaljeno kurdsko selo Crna Dolina. Jedna stara mještanka je na umoru, a Behzad i njegovi kolege žele zabilježiti tradicionalne lokalne običaje žalovanja i ispraćanja ljudi na drugi svijet. No čini se da bi starica ipak mogla poživjeti još neko vrijeme, možda nekoliko dana, a u tom razdoblju novinari moraju ostati u selu u kojem nema ni signala za mobitel. Kao svojevrsni predvodnik novinarske skupine, Behzad će tako biti prisiljen stati na loptu, osvrnuti se i početi upoznavati svakodnevicu života na selu. A za razliku od užurbanosti i vreve u velikom gradu kakav je Teheran, seoski život je mnogo usporeniji, mirniji i tiši, te će Behzad i njegovi kolege postupno početi otkrivati ljepote i prednosti takvog života.

Godine 1999. na festivalu u Veneciji ovjenčana Posebnom nagradom žirija, nagradom Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI i nagradom CinemAvvenire, te sljedeće godine nagrađena i na prestižnom festivalu Crne noći u Tallinnu, drama scenarista i redatelja Abbasa Kiarostamija ostvarenje je kojim je autor na određeni način zaokružio „zlatno desetljeće” svog stvaralaštva. Krajnje pojednostavljenom naracijom te slijedeći prirodne životne ritmove uz već uobičajeno nekonvencionalno kreiranje zapleta i karaktera, Kiarostami gradi priču o gradskom čovjeku koji stiže na selo da bi se postupno počeo mijenjati kroz pokušaje uklapanja u lokalnu zajednicu. U ovom filmu pored autorova bavljenja životom i smrću kao središnjim temama, do izražaja dolazi njegovo poigravanje konvencionalnom simbolikom, čak i njezino ironiziranje, jer se mjesto u koje protagonist stiže zove Crna Dolina, a ničeg crnog ili tamnog tu nema, upravo suprotno, sve sjaji i bliješti na suncu. Imponira Kiarostamijeva sposobnost da na nekonvencionalne načine i kroz tek nekoliko izmijenjenih riječi među likovima kreira njihove odnose, stavove i uvjerenja, te ukaže na razlike između tradicije i modernosti, grada i sela, karaktera i mentaliteta, pritom brižno vodeći računa o kadriranju, postavljanju likova u kadru i mizansceni te pokretima kamere.

boja, 118'