ULOGE:
Gene Wilder,
Jack Albertson,
Peter Ostrum,
Roy Kinnear

SCENARIJ:
Roald Dahl,
David Seltzer

FOTOGRAFIJA:
Arthur Ibbetson

GLAZBA:
Leslie Bricusse,
Anthony Newley

MONTAŽA:
David Saxon

KOSTIMI:
Helen Colvig

Sadržaj:

Siromašni Charlie više od svega na svijetu želi ući u čarobnu tvornicu čokolade vrhunskog ali bizarnog slastičara Willyja Wonke. Živi u neuglednoj kućici s majkom koja se brine za sve, te dvjema bakama i dvojicom djedova koji ne izlaze iz kreveta; kada konačno pronađe jednu od pet zlatnih ulaznica za obilazak tvornice, neiskvareni plavokosi dječak nada se lakšem životu. No, sam razgled nije strukturiran tako da pruži uvid u kako stvari zaista funkcioniraju već da pred iskušenje stavi djecu vođenu vlastitim impulsima: neumjereni Augustus ne može prestati jesti, razmažena Veruca ne prestaje zahtijevati materijalne stvari, neotesana Violet žvače žvake kao da sutra ne postoji, a eksplozivni Mike opsjednut je televizijom. Svih čeka (po život opasna) lekcija, popraćena glazbenim točkama Wonkinih sitnih radnika, Oompa Loompa. Koliko god mu povremeno manjkalo osjetljivosti, Willy Wonka zapravo predvodi tvornicu dobrog ponašanja.

Britanski književnik Roald Dahl, autor knjige prema kojoj je knjiga snimljena, Charlie i tvornica čokolade, bio je izrazito nezadovoljan filmskom adaptacijom zbog mnogih odstupanja od knjige i zbog toga što je u većem fokusu bio tvorničar, a ne naslovni dječak. Iako je imao ponešto iskustva s filmskim scenarijima (adaptirao je roman Iana Fleminga za Dvaput se živi!), adaptirati vlastito djelo za vizualni medij nije mu išlo glatko i nije uspio isporučiti potpuni scenarij na vrijeme. U priču je uskočio scenarist David Seltzer (bez navoda na špici), mimo Dahlovih želja, te unio veće i manje izmjene; primjerice, u filmu je dodana „prevara“ u vezi s posljednjom ulaznicom, znakovito postavljena u Paragvaj (jer čestitost sudionika upitna je tek kada dolaze s tzv. globalnog juga), kao i trenutak znatiželje, neposluha, kada Charlie prekrši Wonkino pravilo i popije ono što nije smio. Stoga, Dahl do kraja života više nije dozvolio da se snimaju filmovi po njegovim tekstovima.

Film je sniman na prepoznatljivo europskim lokacijama u Münchenu – simpatično je uočiti pokoju reklamu za, primjerice, Lufthansu ili njemačke časopise na štandu – a određeni interijeri unutar filmskih studija Bavaria Film Studios. Na istoj lokaciji, atraktivnoj zbog manjih troškova produkcije, snimali su velikani poput Elie Kazana, Stanleyja Kubricka, Ingmara Bergmana, Claudea Chabrola, te u to doba Bob Fosse (štoviše, Fosse je tada bio primoran čekati da završe snimanje koje se oduljilo ne bi li radio na svom čuvenom Kabare). Mel Stuart inzistirao je na bilježenju iskrenih reakcija od svojih glumaca djece te im zato nije unaprijed otkrivao određene detalje u radnji; prvi ulazak u razne prostorije u tvornici ujedno je i prvi glumačkoj postavi, a Wilderove reakcije u liku Wonke znale su biti neočekivano naprasne. Pjesme u filmu, među kojima se isprofilirala kasnije popularna The Candy Man, napisane su na način da ekspliciraju što čini poštenu, pristojnu i umjerenu osobu dobrih manira, koja mrzi televiziju, a voli knjige, međutim sama radnja ne može posve sakriti svoju (staro)kapitalističku crtu. Tvorničar tako strogo čuva svoje tajne i svoje radnike, čak zahtijevajući potpisivanje ugovora prije samog ulaska; implikacija je da svakodnevni čovjek nije spreman iskusiti njegov raskošni svijet, osim, dakako, u obliku proizvoda za masovnu potrošnju.

Autor komentara: Miro Frakić
 

Ulaznice za projekciju 20. 07. u 21:30 moguće je kupiti online OVDJE ili na blagajni Ljetnog kina Ribnjak sat vremena prije početka.

boja, 100'