ULOGE:
Klaus Kinski (Woyzeck),
Eva Mattes (Marie),
Wolfgang Reichmann (kapetan),
Willy Semmelrogge (doktor),
Paul Burian (Andres),
Josef Bierbichler

SCENARIJ:
Werner Herzog

FOTOGRAFIJA:
Jörg Schmidt-Reitwein

MONTAŽA:
Beate Mainka-Jellinghaus

Sadržaj:

Mali garnizonski grad u njemačkoj provinciji sredinom 19. stoljeća. Četrdesetogodišnji Franz Woyzeck obični je vojnik koji živi s ljubavnicom Marie i njezinim sinom iz braka s pokojnim suprugom, nesretan čovjek koji dodatno zarađuje obavljajući kurirske zadatke za njemu nadređenog Satnika. Woyzeck sudjeluje i u medicinskim eksperimentima koje provodi Liječnik, koji mu u sklopu jednog od tih eksperimenata kaže da ne smije jesti ništa osim graška. Dok Satnik Woyzecka smatra hrabrim i energičnim čovjekom na kojeg se ipak ne može računati, Liječniku on predstavlja zagonetku i objekt medicinskih istraživanja. No već neko vrijeme Woyzeck je mentalno sve nestabilniji, u glavi čuje glasove koji mu govore što da radi te sve češće doživljava apokaliptične vizije. To ga sve više udaljava od nezadovoljne Marie, koja će unatoč grizodušju ubrzo započeti vezu s naočitim vođom orkestra limene glazbe. Kad posumnja u njezinu nevjeru, Woyzeck će se suočiti s Marieinim ljubavnikom, koji će ga pretući i poniziti. To će kod Woyzecka izazvati psihički slom s tragičnim posljedicama.

Psihološka drama Woyzeck scenarista i redatelja Wernera Herzoga (Aguirre, gnjev božji, Gdje sanjaju zeleni mravi, Sine moj, sine moj, što si učinio?), za najbolju sporednu žensku ulogu u kojoj je izvrsna Eva Mattes (Gorke suze Petre von Kant, Effie Briest, Stroszek, Neprijatelj pred vratima) 1979. godine nagrađena u Cannesu, vrlo je uspjela adaptacija nedovršene istoimene drame njemačkog dramatičara Georga Büchnera (Dantonova smrt, Lenz). Priča je dijelom temeljena i na istinitoj priči o njemačkom vojniku Johannu Christianu Woyzecku, koji je rođen 3. siječnja 1870. godine u Leipzigu, i kojemu su se dogodile neke stvari prikazane u filmu. Woyzeck je jedna od najizvođenijih drama u njemačkim kazalištima, koju je Büchner počeo pisati godinu prije smrti, da bi je tijekom sljedeća četiri desetljeća ´dovršavali´ brojni pisci, urednici i prevoditelji, a tek od 1913. se počela izvoditi na kazališnim pozornicama. Herzog je ekranizaciji Woyzecka prionuo smatrajući Büchnerovu dramu najboljom ikad napisanom na njemačkom jeziku, a projekt je realizirao iste godine kad i Nosferatua, vampira noći. Iako mu njegov ´najbolji neprijatelj´ Klaus Kinski (Za dolar više, Otrov crne mambe, Fitzcarraldo) nije bio prvi glumački izbor za naslovnu ulogu, Herzog se naknadno predomislio, odlučivši glumčev umor nakon rada na Nosferatuu iskoristiti za efektnije dočaravanje turbulentnih mentalnih stanja protagonista. Premda je dio kritike u vrijeme premijere redatelju prigovarao zbog takve odluke, tvrdeći da je neuvjerljivo to da je Woyzeck u interpretaciji Kinskog intelektualno inferiorniji ostalim muškim likovima, takvi prigovori ipak ne stoje. Njegova interpretacija i u ovom filmu je izuzetno sugestivna i uvjerljiva, Kinski sjajno slojevito dočarava psihičke mijene čovjeka koji se osim s vlastitim demonima nosi i s podsmijehom i ruganjem, koji polagano ´puca´ dok šuti i trpi. Glumački partner Kinskog i Eve Mattes je također izuzetno uvjerljivi Wolfgang Reichmann (Wellesov Proces), koji je sjajnu ulogu ostvario i u Herzogovu dugometražnom prvijencu Znaci života.

boja, 82'