Za sada bez dobrog naslova

A Film with No Name, igrani, drama, Jugoslavija, 1988

REŽIJA: Srđan Karanović

Za sada bez dobrog naslova

ULOGE:
Meto Jovanovski (redatelj),
Mira Furlan (glumica),
Sonja Jaceveska,
Čedomir Orobabić (Miloljub),
Boro Begović (direktor)

SCENARIJ:
Srđan Karanović

FOTOGRAFIJA:
Bozidar 'Bota' Nikolić

GLAZBA:
Zoran Simjanović

MONTAŽA:
Branka Čeperać

Sadržaj:

U malom mjestu na Kosovu na brutalan način je prekinuta ljubav Albanke Nadire i Srbina Miloljuba. Poznati režiser iz glavnog grada jugoslavenske države, Beograda, odlazi s video-kamerom da snimi učesnike događaja, rad istražnih organa, porodice zaljubljenih... Na terenu se susretne s religioznim, tradicionalnim i mentalitetnim razlikama koje je teško prevladati. O svemu tome želi napraviti dokumentarni, a javlja se i ideja za igrani film. Posvećenost tom projektu izaziva napetost u njegovu ljubavnom odnosu s  glumicom koja će dobiti ponudu da igra Nadiru u igranoj verziji priče. Film se dalje odvija kroz prepletanje više slojeva: službene televizijske reportažne zapise, osobne redateljeve dokumentarne video zapise,  igrane prizore…

Jedan od najistaknutijih autora takozvane praške škole jugoslavenske kinematografije, Srđan Karanović, posljednji svoj jugoslavenski film Za sada bez dobrog naslova snimio je u jeku novog razbuktavanja nacionalnih sukoba na Kosovu, tadašnjoj autonomnoj pokrajini unutar Srbije, ali sa statusom izravnog člana jugoslavenske federacije (Karanović će do službenog raspada SFRJ uspjeti dovršiti još jedan uradak, Virdžina, ali on neće dočekati općejugoslavensku, nego samo srpsku kino distribuciju). Film je koncipiran kao spoj drame s tragičnim elementima te crne komedije, a komplementarna žanrovskoj hibridnosti jest i struktura koja kombinira različite vrste filmskih odnosno video zapisa i rodova, dajući cjelini jak metatekstualni pečat. Očito, riječ je o postmodernističkoj poetici par excellence koja je tada bila na vrhuncu u svjetskoj kinematografiji, a Za sada bez dobrog naslova jedan je od njezinih najistaknutijih jugoslavenskih odjeka. Interesantno je da je Karanović za dvoje glavnih glumaca izabrao Makedonca Metu Jovanovskog i Hrvaticu Miru Furlan, što je bilo podosta neobično za srpsku kinematografiju koja je obilovala glumačkim zvijezdama  jugoslavenskog ranga; osobito je neobičan izbor Jovanovskog, jer dok je Mira Furlan bila jugoslavenska zvijezda, on je izvan Makedonije bio relativno slabo poznat (najpoznatija mu je rola iz ostvarenja Srećna nova '49. Stole Popova, jednog od rijetkih makedonskih filmova koji je postigao jugoslavenski odjek). Na festivalu u Puli Za sada bez dobrog naslova je nagrađen Zlatnom arenom za najbolju montažu (Branislava Branka Čeperac). 

boja, 89'

Trailer