ULOGE:
Jan Bartusek,
Oldrich Bláha,
Ivan Renc

SCENARIJ:
Arnost Lustig,
Jan Nemec

FOTOGRAFIJA:
Jirí Sámal

MONTAŽA:
Josef Dobrichovský

Sadržaj:

Drugi svjetski rat je pri kraju, a trojicu mladih zarobljenika koje nacisti drže zatočenima pored željezničke pruge mori velika glad. Njemačka vojska mršave, iscrpljene i izgladnjele zarobljenike svakodnevno stočnim vagonima transportira na druge lokacije, tako da je njih na ovoj lokaciji sve manje. To doznajemo od jednog od trojice mladih zatočenika, koji se boje da bi i sami svakog dana mogli biti prebačeni negdje drugdje. No u ovom trenutku njihov je najveći problem strašna glad, što nam otkriva jedan od njih, koji s drugovima Markízom i Drobečekom planira bijeg iz zarobljeništva. Prije toga moraju se domoći barem malo hrane, jer inače neće biti sposobni trčati. A prilika za to leži u vagonu udaljenom stotinjak metara, u kojem se prevoze štruce kruha. Jedan od njih mora se domoći jedne štruce, no to neće biti nimalo lako jer vagon čuva stražar koji neprekidno hoda oko njega. Nakon što izbroje korake koje on napravi u jednom obilasku, njih trojica izračunaju koliko mu sekundi za to treba, odnosno koliko sekundi hoda s druge strane vagona, s koje ih ne može vidjeti. Potom izvlačenjem slamki izaberu onog koji će otrčati do vagona i ukrasti kruh te se s njim vratiti na vrijeme da ne bude primijećen. No to će biti vrlo opasno, jer onog koji je izabran čekaju još neke prepreke.

Kratka ratna drama Sousto diplomski je film suscenarista i redatelja Jana Němeca, temeljen na istoimenoj kratkoj priči Arnošta Lustiga. Ugledni češki prozaik, dramatičar i scenarist židovskog podrijetla Arnošt Lustig preživio je Holokaust, od 1942. do 1945. godine bio je zatočen u više koncentracijskih logora, od Terezina preko Auschwitza do Buchenwalda, da bi se u travnju te godine uspio spasiti bijegom. U godinama nakon rata djelovao je kao novinar, među ostalim bio je i izvjestitelj iz izraelsko-arapskog rata 1948. godine, te kao filmski scenarist i redatelj. Nakon propasti Praškog proljeća napustio je domovinu, od 1969. do 1970. nešto više od godinu dana radio je u filmskom studiju Jadran filma u Zagrebu, da bi naposljetku dospio u SAD, gdje se skrasio kao sveučilišni profesor filmologije i kreativnog pisanja. Od 1989. do smrti 26. veljače 2011. godine živio je u Češkoj, gdje je kao književnik ostao trajno aktivan.

Kao pisca ratna tematika ga je zaokupljala još od 50-ih godina prošlog stoljeća, njegov obiman prozni opus nastao je na tradiciji praške židovske književnosti, a u svijetu je prepoznat kao jedan od najdojmljivijih literarnih glasova o holokaustu. U njegovim je djelima lako prepoznati utjecaj neorealizma, osobito u profiliranju likova koji su oličenje moralnih činova osobnih izbora kojima u okruženju kojim vladaju nasilje, strah i degradacija ljudskosti afirmiraju požrtvovnost i generalnu pozitivnost, s nijansama u kojima ponekad ima i sivih tonova.

Četiri godine prije no što će s izuzetnim uspjehom ekranizirati Lustigov roman Dijamanti noći, Jan Němec je Sousto snimio kao svojevrsni uvod u taj film. Većina odlika tog remek-djela obilježava i ovaj film, od izuzetno sugestivne režije preko naglašeno realističnog prikaza zbivanja do tjeskobnog ozračja uz iznimno učinkovitu gradaciju osjećaja sudbinske predodređenosti na tragičan kraj. Dojmljivosti djela pridonosi i sjajna crno-bijela fotografija Jiříja Šámala, koja maestralno dočarava vrevu ljetnog dana na kamenu i oskudnoj travi mjesta na kojem završava željeznička pruga, odakle vlakovi nesretne ljude pretpostavljivo odvoze u smrt.

Autor teksta: Josip Grozdanić

c/b, 11'