ULOGE:
Daniel Brühl (Alex),
Katrin Sass (majka),
Čulpan Hamatova (Lara),
Maria Simon (Ariane),
Florian Lukas (Denis),
Alexander Beyer (Rainer)

SCENARIJ:
Bernd Lichtenberg

FOTOGRAFIJA:
Martin Kukula

GLAZBA:
Yann Tiersen

MONTAŽA:
Peter R. Adam

Sadržaj:

Istočni Berlin, jesen 1989. Alex Kerner živi s majkom Christiane, sestrom Ariane te sestrinom kćerkom Paulom. Alexov otac navodno je napustio obitelj još 1978. zbog ljubavnice na Zapadu. Alexova majka Christiane dugogodišnja je članica vladajuće istočnonjemačke stranke, Partije socijalističkog jedinstva, iskreno vjerujući da socijalizam može popraviti društvene odnose u Njemačkoj i svijetu. Sam Alex, pak, puno kritičkije gleda na režim te sudjeluje u antivladinim demonstracijama tijekom proslave četrdesete obljetnice Demokratske Republike Njemačke. Tamo upozna djevojku koja mu se svidi, ali međusobno se izgube u kaosu koji nastane nakon intervencije policije. Saznavši da joj je sin uhićen, Christiane dobije srčani udar i padne u komu, a kad je Alex posjeti u bolnici shvati da je sestra koja skrbi o njoj djevojka koju je upoznao na demonstracijama, Lara. Dvoje mladih postanu ljubavni par, a uskoro dolazi do pada Berlinskog zida, a potom i do pada socijalizma i ujedinjenja dviju njemačkih država pod kapom kapitalizma. Nakon osam mjeseci Christiane se budi iz kome, a njezin liječnik upozori obitelj da bi joj neki novi stres mogao prouzročiti ovaj put fatalni udar, te da je stoga moraju poštedjeti svakog šoka. Stoga obitelj odlučio prešutjeti joj radikalne političke promjene…

Svega petnaestak godina nakon pada komunističkih režima širom (jugo)istočne Evrope, izronila je, vrlo snažno, nostalgija za socijalističkim vremenima. U Njemačkoj ona je nazvana Ostalgie (igra riječi Nostalgie/Ostalgie, a označava nostalgiju za 'istokom', tj. Istočnom /Demokratskom Republikom/ Njemačkom i njezinim socijalističkim poretkom pod komunističkim režimom), a međunarodno najuspješniji, u Njemačkoj omiljeni njezin izdanak bio je film Zbogom Lenjine!. Zapravo, taj uradak režisera i koscenarista Wolfganga Beckera istovremeno je bio nostalgičan i kritički propitivao nostalgiju, odnosno bavio se tim nadasve zanimljivim fenomenom dobro poznatim i na prostorima bivše Jugoslavije. Becker je uspio vrlo vješto spojiti ne samo nostalgiju i njenu kritiku, nego i komediju i dramu, uključujući elemente romanse (ljubavnog filma), pa čak i natruhe tragedije. Film je polučio silan uspjeh u Njemačkoj i na međunarodnoj sceni, i bio ne samo rado gledan nego i nagrađivan. Na Berlinskom festivalu dobio je nagradu Plavi anđeo, bio je nominiran za Zlatni globus u kategoriji stranog filma, dobio je Césara za najbolji film Europske unije, Europsku filmsku nagradu za najbolji evropski film, evropskog scenarista (Bernd Lichtenberg) i evropskog glumca (Daniel Brühl), nagrade publike Europske filmske akademije za najboljeg evropskog režisera, evropskog glumca i evropsku glumicu (Katrin Sass), Njemačke filmske nagrade za najbolji film, režiju, glavnog glumca, sporednog glumca (Florian Lukas), montažu, scenografiju i muziku, kao i nagradu njemačke publike. Spomenimo da je ruska glumica tatarske etničke pripadnosti, Čulpan Hamatova, nositeljica dražesne uloge Alexove djevojke znakovita imena Lara (referenca na Doktora Živaga, uostalom upravo će Laru glumiti u Rusiji 2006. u adaptaciji slavnog romana u formi tv-serije), u ožujke ove (2022.) godine napustila Rusiju, gdje je velika zvijezda i nositeljica Državne nagrade za glumu koju joj je uručio osobno Vladimir Putin, a razlog je bila invazija na Ukrajinu. Hamanotova je naime i humanitarna djelatnica te je osobnim primjerom željela pokazati protivljenje ratu.

boja, 121'