Živjela ljubav
Ai qing wan sui, drama, Tajvan, 1994 | Mjesto prikazivanja filma: Kulturno informativni centar KIC (Preradovićeva ul. 5)
REŽIJA: Tsai Ming-liang

ULOGE:
Yang Kuei-mei,
Lee Kang-sheng,
Chen Chao-jung
SCENARIJ:
Tsai Ming-liang,
Tsai Yi-chun,
Yang Pi-ying
FOTOGRAFIJA:
Liao Pen-jung,
Lin Ming-kuo
MONTAŽA:
Sung Shia-cheng
SCENOGRAFIJA:
Chien-hsun Chen
KOSTIMI:
Chung-hung Luo
Sadržaj:
Mladi trgovac Hsiao-kang uoči da je agentica za prodaju nekretnina zaboravila ključ u bravi stana, te ga prisvoji i uskoro se smjesti u jednu od soba. Jedne noći, ležeći na krevetu, pokuša samoubojstvo rezanjem vena, ali ometu ga zvuci iz drugog dijela stana. U međuvremenu, mladom uličnom prodavaču Ah-jungu je u kafiću privukla pozornost atraktivna agentica za prodaju nekretnika May Ling, i kad ona plati račun i ode, on je počne slijediti. Ona to primijeti i pozove ga u jedan od stanova koje prodaje. Tamo se prepuštaju seksualnom odnosu, ne znajući da je u jednoj od soba istog stana Hsiao-kang…
Nakon zapaženog kino debija Buntovnicima neonskog boga, Tsai Ming-liang, uz Anga Leeja vodeći autor takozvanog drugog tajvanskog novog vala, punu je afirmaciju stekao svojim sofomorskim ostvarenjem Živjela ljubav. Film je 1994. prikazan u glavnom natjecateljskom programu slavnog Festivala u Veneciji gdje je, zajedno s naslovom Prije kiše Milča Mančevskog, osvojio Zlatnog lava za najbolje ostvarenje te godine, kao i Nagradu FIPRESCI Međunarodne udruge filmskih kritičara. Na samom je Tajvanu osvojio Zlatnog konja, glavnu nacionalnu nagradu, za najbolji igrani film, režiju (u konkurenciji Edwarda Yanga i Wonga Kar-waija) te zvučne efekte. Kao i u većini svojih filmova, i ovdje se Tsai bavi mladim ljudima, otuđenima i usamljenima u hladnoći velegrada, prepuštenima dosadi, tjeskobi, kratkotrajnim seksualnim užicima kojima pokušavaju olakšati oporu spoznaju o nemogućnosti ljubavi i besmislenosti svojih egzistencija. Sukladan temi je stil dugih kadrova sa škrtim korištenjem zvukova i minimumom dijaloga – u prvih dvadesetak minuta filma ne izgovara se nijedna jedina riječ. Takvim stilom Tsai uspijeva ne samo sugerirati hladnoću egzistencije svojih protagonista nego, naizgled možda paradoksalno, dotaknuti dubinu emocija skrivenih u njima, ali i izazvati emocionalnu reakciju gledatelja.
Autor komentara: Damir Radić
Ulaznice za projekciju 27. 02. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE ili na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.
boja, 118'