ULOGE:
Kinuyo Tanaka (Oharu),
Tsukie Matsuura (Tomo),
Ichirô Sugai (Shinzaemon),
Toshirô Mifune (Katsunosuke),
Toshiaki Konoe (Lord Harutaka Matsudaira)

SCENARIJ:
Kenji Mizoguchi,
Yoshikata Yoda (prema romanu Saikakua Ihare)

FOTOGRAFIJA:
Yoshimi Hirano

GLAZBA:
Ichirô Saitô

MONTAŽA:
Toshio Gotô

Sadržaj:

Emotivna Oharu sredovječna je gejša koja se, 1686. godine boraveći u jednom hramu u Kyotu, prisjeća svoje prošlosti. Kao mlada i privlačna djevojka te kći uglednog samuraja Shinzaemona, Oharu je uživala status dvorske dame u carskoj palači. No tada se Oharu snažno zaljubila u slugu Katsunosukea, čovjeka iz niže klase zbog veze s kojim je prognana iz glavnog grada. Vrativši se ocu na selo, pod njegovom je prisilom ubrzo postala konkubina feudalca Harutake Matsudairea, čovjeka oženjenog neplodnom suprugom. Nakon što je Matsudaireu rodila sina, Oharu je zbog intrige njegova savjetnika bila prisiljena ponovo se vratiti ocu, koji ju je uskoro prodao u bordel kao gejšu. Kad je naposljetku upoznala siromašnog ali poštenog radnika Yakichija Ogiya, Oharu je povjerovala da je konačno pronašla muškarca koji ju voli i kojeg ona može voljeti. No ubrzo poslije njihova vjenčanja on je ubijen, pa se očajna Oharu najprije okrenula prosjačenju, da bi naposljetku postala gejšom u javnoj kući.

Fascinantna drama Kenjija Mizoguchija, godine 1952. prikazana u konkurenciji festivala u Veneciji na kojem je i nagrađena, izuzetno je uspjela ekranizacija romana Koshuku Ichidai Onna uglednog japanskog pjesnika i prozaika iz 17. stoljeća Ihare Saikakua. Riječ je o ostvarenju realiziranom na početku posljednjeg razdoblja Mizoguchijeve karijere, filmu u kojem se on posve i na maestralan način posvetio svojoj omiljenoj temi, prikazu teškog položaja žena i njihove degradacije u patrijarhalnom i represivnom feudalnom društvu. Mizoguchi je bio trajno preokupiran ženskim temama, a njegove su protagonistice hrabre, požrtvovne i obitelji privržene žene spremne na poniženja i podnošenje žrtve, koje su kao takve često kontrastirane egoističnim, nezrelim i neodgovornim muškarcima. Bavljenje sudbinama žena u okrutnom i neprijateljskom svijetu bilo je motivirano traumatičnim događajem iz Mizoguchijeva djetinjstva, kad je redateljeva sestra pred njegovim očima prodana u gejše, a taj je događaj obilježio čitav umjetnikov život. Baš zbog toga u njegovim filmovima gejše uvijek imaju poseban tretman, one bez obzira na njihove dramske funkcije bivaju prikazane na dostojanstven i empatičan način, te su i kao sporedni likovi uvijek nešto pomnije i suptilnije katakterizirane. Film Život O'Haru, galantne žene izuzetno je sugestivno režirano, snažno socijalno kontekstualizirano i moralistički intonirano djelo koje imponira dojmljivim prikazom različitih segmenata japanskog društva u 17. stoljeću, vještim izbjegavanjem melodramatičnosti te impresivnim oblikovnim prosedeom uz uporabu srednjih planova, polutotala i totala u kojima se protagonistica doima malenom i posve izgubljenom.

c/b, 133'