ULOGE:
Toshirô Mifune (Kôichi Nishi),
Masayuki Mori (Iwabuchi),
Kyôko Kagawa (Yoshiko Nishi),
Tatsuya Mihashi (Tatsuo Iwabuchi),
Takashi Shimura (Moriyama)

SCENARIJ:
Hideo Oguni,
Eijirô Hisaita,
Akira Kurosawa,
Ryûzô Kikushima,
Shinobu Hashimoto

FOTOGRAFIJA:
Yuzuru Aizawa

GLAZBA:
Masaru Satô

MONTAŽA:
Akira Kurosawa

Sadržaj:

Nitko ne zna da mladi Kôichi Nishi, naizgled karijerist koji se upravo ženi nezanimljivom Yoshiko, kćerkom šefa moćne i utjecajne građevinske korporacije Iwabuchija, zapravo krije veliku tajnu. Kôichi je prijatelj Iwabuchijeva neodgovornog sina, plejboja Tatsua koji se baš i ne slaže s ocem, no to ga ne sprječava da uživa u njegovu novcu i bogatstvu, a držeći svadbenu zdravicu Tatsuo će Kôichiju zaprijetiti da će ga ubiti ne bude li se prema njegovoj sestri odnosio na doličan način. Dok se Tatsuo nada da Kôichi u brak s Yoshiko ulazi iz ljubavi, a ne zbog karijernog uspona kako se šuška, jer je nakon prodaje svoje trgovine automobilima postao Iwabuchijev osobni tajnik, sve o čemu Kôichi razmišlja je osveta. Nitko ne zna da on nije onaj za koga se predstavlja, da je njegovo pravo ime Itakura i da je izvanbračni sin nekadašnjeg pomoćnika šefa korporacije Furuyje, čovjeka koji je prije pet godina počinio samoubojstvo skočivši s jedne od zgrada tvrtke. Mladić je uvjeren da su šefovi korporacije predvođeni Iwabuchijem odgovorni za smrt njegova oca, koji je pokušao razotkriti razgranatu korupciju u tvrtki.

Godine 1961. prikazana u konkurenciji berlinskog festivala, noirovska krimi-drama suscenarista i redatelja Akire Kurosawe prvi je film koji je autor realizirao u vlastitoj produkciji, u okrilju tvrtke koja nije dugo djelovala. Kurosawa je posegnuo za Hamletom, drugom od tri velike Shakespeareove tragedije koje je obradio manje ili više slobodno, nakon Macbetha u Krvavom prijestolju a prije Kralja Leara u Ranu, predlošku pristupajući vrlo slobodno, toliko da se može govoriti tek o odjecima Shakespeareova klasika, motive iz kojeg je na dosta spretan i intrigantan način isprepleo s klasičnim holivudskim noirom iz 40-ih godina prošlog stoljeća. U tematskom su fokusu zbivanja u tadašnjem modernom japanskom društvu, s naglaskom na elaboriranju motiva osvete i prikazu moćnih poslovnih ljudi kao izrazitih negativaca, a vrlo sugestivna Kurosawina režija nadopunjena je impresivnom crno-bijelom fotografijom Yuzurua Aizawe i vrlo raspoloženim nastupima glumačke postave predvođene čestim redateljevim suradnikom Toshirôm Mifuneom (Rašomon, Sedam samuraja).

c/b, 151'