ULOGE:
Olivia de Havilland (Virginia Stuart Cunningham),
Mark Stevens (Robert Cunningham),
Leo Genn (dr. Mark Kik),
Celeste Holm (Grace),
Glenn Langan (dr. Terry)

SCENARIJ:
Frank Partos,
Millen Brand (prema romanu Mary Jane Ward)

FOTOGRAFIJA:
Leo Tover

GLAZBA:
Alfred Newman

MONTAŽA:
Dorothy Spencer

Sadržaj:

Virginia Cunnigham zatječe se u mentalnoj instituciji, ne znajući kako je tamo dospjela. Ničega se ne sjeća, čuje nepoznate glasove i ne prepoznaje čak ni vlastita supruga. Njezin je liječnik doktor Kik, a kroz retrospekcije saznaje se kako su se Virginia i njezin budući suprug Robert nekoliko godina ranije upoznali u Chicagu. Došlo je do romanse, no Virginia je iznenada napustila grad bez objašnjenja. Ponovo se susreću u New Yorku gdje obnavljaju vezu, ali Virginijino ponašanje sve je čudnije…

Zmijsko leglo uobičajeno se smatra prvim filmom koji se ozbiljno bavio mentalnim bolestima i mentalnim institucijama, koje su u to vrijeme, 1940-ih, pa i kasnije, bile velik tabu. Prihvativši se adaptacije romana Mary Jane Ward, velikog bestselera iz 1946. oslonjenog na autoričin vlastiti višemjesečni boravak na psihijatrijskoj klinici u svojstvu pacijentice, režiser Anatole Litvak (Odluka pred zoru, Anastasia, Ponovo zbogom) inzistirao je da glumci i cijela filmska ekipa tri mjeseca posjećuju mentalne institucije i pohađaju psihijatrijska predavanja, kako bi se što bolje pripremili za snimanje. Posebno posvećena tome bila je nositeljica glavne uloge, legendarna Olivia De Havilland (Avanture Robina Hooda, Zameo ih vjetar, Umrli su u čizmama), koja je prisustvovala tretmanima pacijenata u bolnicama, uključujući čak i terapije elektro-šokovima te hidroterapije. Također je pohađala društvene događaje priređivane za bolničke pacijente pa kad je kolumnist Varietyja postavio (retoričko) pitanje bi li ikoja mentalna institucija dozvolila nasilnim pacijentima da plešu jedni s drugima, referirajući se na scenu iz filma, ona mu je, osobno ga nazvavši telefonom, odgovorila da je prisustvovala ne jednoj, nego više takvih plesnih zabava. I doista, Zmijsko leglo vrlo je realistično u prikazu boravka u umobolnicama i odnosu liječnika i inog medicinskog osoblja s pacijentima, a sama De Havilland ostvarila je izvanrednu ulogu o čemu svjedoči i činjenica da je upravo njoj prvi i jedini put od svog osnutka 1935. do danas udruga newyorških filmskih kritičara jednoglasno dodijelila svoju nagradu za najbolju glumicu. Filmu su priznanje odale i udruge američkih psihologa odnosno psihijatara, a utjecao je i na to da čak 13 američkih saveznih država promijeni svoje zakone u pogledu problematike mentalnog zdravlja. Zanimljivo je spomenuti i da je slavni autor horora i trilera Stephen King izjavio da je gledajući kao dijete Zmijsko leglo na televiziji bio duboko uznemiren te pomislio da bi mogao iznenada poludjeti, što je izravno utjecalo na njegov interes za makabrično te posljedično na njegovo pisanje. Od šest nominacija za Oscara, koje su uključivale i one za najbolji film, režisera, scenarij, glavnu glumicu i glazbu, film je dobio Akademijin pozlaćen kipić za najbolji zvuk.

c/b, 108'