ULOGE:
Kirk Douglas (Vincent Van Gogh),
Anthony Quinn (Paul Gauguin),
James Donald (Theo Van Gogh),
Pamela Brown (Christine),
Everett Sloane (dr. Gachet),
Niall MacGinnis (Roulin)

SCENARIJ:
Norman Corwin (prema romanu Irvinga Stonea)

FOTOGRAFIJA:
Russell Harlan,
Freddie Young

GLAZBA:
Miklós Rózsa

MONTAŽA:
Adrienne Fazan

Sadržaj:

Senzibilni Vincent Van Gogh želi poput svog oca biti svećenik, te po dužnosti biva poslan u zajednicu koju u cijelosti sačinjavaju rudari u jednom rudniku i njihove obitelji. No kad se počne snažno identificirati s problemima rudara i njihovim teškim životom, njegovi nadređeni u crkvi otpustit će ga iz službe, zbog čega će biti prisiljen vratiti se obitelji. No i od njih će se ubrzo početi otuđivati, ponajviše zbog svog sve opsesivnijeg ponašanja i neželjenog udvaranja rođakinji Kay. Nakon što neko vrijeme provede u vezi s bivšom prostitutkom Christine, sve depresivniji Vincent će se za pomoć obratiti velikodušnom starijem bratu Theu, koji će ga početi financijski uzdržavati. Štoviše, Theo će ga poslati na selo da ondje ostvari duševni spokoj i u miru slika, te će njegova djela početi predstavljati na živoj likovnoj sceni Pariza, na kojoj nove slikarske škole i tehnike stječu brojne poklonike. Vincentov će život obilježiti i prijateljstvo s podjednako siromašnim i darovitim slikarom Paulom Gauguinom, koji će postati svjedokom njegove sve intenzivnije depresije.

Godine 1957. od četiri nominacije za Oscara, uključujući one za najbolju glavnu mušku ulogu i najuspjeliji adaptirani scenarij, ovjenčana pozlaćenom Akademijinom statuom za najbolju sporednu mušku ulogu (sjajni Anthony Quinn), te iste godine od četiri nominacije za Zlatni globus nagrađena onim za najboljeg glumca u drami (izvrsni Kirk Douglas), impresivna biografska drama redatelja Vincentea Minnellija (Nađimo se u St. Louisu, Ziegfeldove ludorije, Amerikanac u Parizu, Nevjestin otac), koju je nepotpisan režirao i George Cukor (Philadelphijska priča, Plinsko svjetlo, Adamovo rebro), temeljena je na istoimenom romanu Irvinga Stonea (Agonija i ekstaza), koji je u scenarij pretočio zasluženo za Oscara nominirani Norman Corwin (Vječnost i jedan dan, Plavi veo, Priča o Ruth Henryja Kostera). Filmska biografija Vincenta Van Gogha za ono je vrijeme predstavljala prestižnu i izuzetno raskošnu produkciju za studio MGM, čiji su čelnici, želeći što vjerodostojnije prikazati njegov život i djelo, za potrebe snimanja filma dijelom otkupili, a dijelom posudili ili napravili kopije dvjestotinjak Van Goghovih slika. Da bi se što bolje pripremio za tumačenje zahtjevne uloge, veliki Kirk Douglas (Mladić s trubom, As u rukavu, Detektivska priča, Staze slave) je i sam počeo slikati vrane, kako bi pred kamerama što vjernije dočarao glasovitog slikara u stvaralačkom zanosu. Iako u vrijeme premijere sugestivno režiran film dojmljiva kolorita nije doživio komercijalni uspjeh, kritike su bile vrlo pozitivne, a osobito je hvaljen nastup dvostrukog oskarovca Anthonyja Quinna (Viva Zapata!, Ulica, Lawrence od Arabije, Grk Zorba) u ulozi Paula Gauguina. Kirk Douglas je prema vlastitim riječima tijekom rada na filmu toliko uronio u izmučenu Van Goghovu dušu da mu je snimanje bilo psihofizički izuzetno iscrpljujuće, a tragičnog slikara je utjelovio toliko uvjerljivo da ga je nakon premijere kontaktirao Marc Chagall, koji je želio da Douglas i njega glumi u filmskoj biografiji, što je glumac odbio. Douglasovom ulogom bio je nezadovoljan njegov slavni kolega John Wayne, isključivo stoga što je smatrao da glumci zbog odgovornosti prema gledateljima uvijek moraju tumačiti samo jake i čvrste likove, a ne labilne i autodestruktivne pojedince, na što mu je Douglas odgovorio da prihvaća sve uloge koje drži zanimljivima.

boja, 122'