Fade out u imaginarni prostor - filmovi Josefa Daberniga

Novi Kratki utorak u kinu Tuškanac 21. veljače u 19 i 21 sat ugostit će Josefa Daberniga, šezdesetogodišnjeg austrijskog vizualnog umjetnika, fotografa i redatelja. Dabernig već dvadesetak godina gotovo isključivo na filmskoj traci snima rubno eksperimentalne, većinom crno-bijele ode minimalizmu i redu u odnosu ljudske svakodnevice i prirodnog ili izgrađenog okoliš, u kojima obično i sam glumi, uz pomoć obitelji i prijatelja. Dabernigova djela, koja osim formalne strogoće (uglavnom se radi o duljim statičnim kadrovima) i vizualne inovativnosti, krasi i suptilna duhovitost i cinizam, poput kultne ode nogometu 'Wisla' (1996.), filmova 'River Plate' (2013.) ili 'Hypercrisis' (2011.), prikazivana su i nagrađivana na filmskim festivalima diljem svijeta, od Venecije i Locarna, do Rotterdama i Toronta. Na prvoj autorovoj retrospektivi u Hrvatskoj, naravno uz njegovo prisustvo, bit će prikazano 13 filmova, što čini gotovo cijelo njegovo stvaralaštvo.

Ova retrospektiva nastavlja se na autorovu samostalnu izložbu 'Prijedlog za New Kunsthaus, nije dalje razvijen' koja se otvara u Galeriji Nova u Zagrebu u subotu 18. veljače u 20 sati, u okviru projekta 'Janje moje malo (Sve što vidimo moglo bi biti i drugačije)', serije izložbi posvećenih Mladenu Stilinoviću, koje se temelje na kolekciji Kontakt. Izložba je osmišljena posebno za ovaj projekt, promišlja na koje načine se umjetnost neprestano iznova oblikuje kroz društvene odnose, a polazi od proučavanja nove muzejske arhitekture i pitanja njene reprezentacije.

Josef Dabernig rođen je 1956. u Kötschach-Mauthenu u Austriji, a već dugo živi i radi u Beču. Godine 1981. diplomirao je kiparstvo na Likovnoj akademiji u Beču, no njegov kiparski diskurs postupno se rastapao u razne medije, kao što su fotografija, tekst i arhitektura. Kratke filmove počeo je snimati 1994. sudjelujući u šestom dijelu projekta 'Gehfilmen', serije tzv. 'filmova o hodanju' Thomasa Baumanna i Martina Kaltnera. U filmu, koji će biti projiciran na Kratkom utorku, dva misteriozna muškarca s aktovkama šeću po nekom istočnoevropskom gradu. Da li se radi o političarima, biznismenima...ili možda čak kriminalcima?
Već sljedeći Dabernigov film 'Wisla', prvi koji je samostalno realizirao, donio mu je kultni status. U njemu Dabernig i ranije spomenuti Kaltner glume nogometnog trenera i njegovog pomoćnika koji dirigiraju imaginarnom utakmicom na raspadnutom stadionu Wisle u Krakowu. Kritičari su napisali da se u ovom spoju FIFE i Becketta, Dabernig bez dijaloga, ali sa savršenim tajmingom, najviše približio egzistencijalnoj letargiji Akija Kaurismäkija.

U prvom dijelu programa vidjet ćemo i nekoliko filmova u kojima autor istražuje mušku, pa i vlastitu opčinjenost vožnjom i automobilima. U 'Joggingu' (2000.) u kojem misteriozni vozač putuje južnom Italijom u potrazi za (opet!) nogometnim stadionom, Dabernig automobil tretira gotovo fetišistički, snimajući u krupnim kadrovima mnoge njegove dijelove. U 'Automaticu' (2002.) taj pristup dodatno se naglašava, da bi u 'Parkingu' (2003.) zaista došlo do vozačkog sado-mazo 'obračuna' kraj prometne ceste. 'WARS' (2001.), snimljen također u Poljskoj, problematizira putovanje zastarjelim socijalističkim željeznicama (nešto s čime se ovdašnja publika može vrlo lako poistovjetiti), a 'Lancia Thema' opisana je od samog autora kao 'putovanje automobilom u ničiju zemlju Rajskog vrta'.

Drugi dio otvoriti će 'Aquarena' (2007.) film koji je Dabernig posvetio svojoj ženi Isabelli s kojom u filmu i glumi. Kao i većina Dabernigovih filmova i ovaj je nastao inspiriran stvarnim prostorom, u ovom slučaju javnim bazenom smještenim na cestovnom raskrižju usred nekog austrijskog gradića. U filmu Dabernigova žena i sam Dabernig plivaju svatko u svom krajoliku, na taj način kreirajući, po autorovim riječima 'kulisu za izlet u kulturalnu, biološku i tehničku dimenziju svijeta vode'.

U programu je i autorov najnagrađivaniji film 'Hypercrisis' (2011.) nominiran za Evropsku filmsku nagradu na Venecijanskom filmskom festivalu 2011. Događa se u impresivnom polupropalom zdanju bivšeg rekreacijskog centra za sovjetske snimatelje na jugu Kavkaza. Sada služi kao 'odmaralište' za pisce, no ni to baš ne funkcionira sjajno. Na popisu gostiju samo je Boris Martow iz Moskve, talent iz doba Perestrojke. Predsjednik žirija koji je Dabernigu dodijelio nagradu u Veneciji, slavni kineski redatelj Jia Zhangke, izjavio je da 'dok svijet ostaje zaustavljen u igri čekanja s neizvjesnim ishodom, Dabernig prezentira mudro, jezgrovito istraživanje kreativnog bloka i kulturne entropije'.

Dio programa je i 'Excursis in fitness' (2010.) u kojem se Dabernig suptilno sprda s modernom opsjednutošću zdravim životom i 'oblikovanjem' tijela. U njemu šestero muškaraca i žena različite dobi i različitog fizičkog stanja vježbaju jednostavne vježbe u želji da 'discipliniraju' vlastita tijela. U statičnim tabloima komunikacija unutar te grupe ljudi zamrznuta je u geometriji gesta i pogleda.

Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, uz pomoć Austrijskog kulturnog foruma Zagreb i kustoskog kolektiva WHW, u okviru projekta 'Hrvatska - Austrija, zajedno u kulturi 2017.'
Filmove puštamo s njihovih originalnih formata - 16 i 35 mm kopija, kao i digitalno (vidi raspored).

Svi filmovi imaju engleske titlove, a ulaz na projekciju je 10 kn.

Raspored filmova:
1. program - o hodanju, vožnji i nogometu (76 min)
Gehfilmen 6, Martin Kaltner, Thomas Baumann, Josef Dabernig, 1994., 17 min, 16mm
Wisla, Josef Dabernig, 1996., 8 min, 16mm
Jogging, Josef Dabernig, 2000., 11 min, 35mm
WARS, Josef Dabernig, 2001., 10 min, 16mm
automatic, Josef Dabernig, G.R.A.M., 2002., 7 min, 16mm
Parking, Josef Dabernig, 2003., 6 min, 16mm
Lancia Thema, Josef Dabernig, 2005., 17 min, 35mm