Majmunska posla - inteligentna komedija

Iako su neki kritičari podcijenili Hawksovo remek-djelo drogirane i dostatno nadrealne anarhoidnosti, smatrajući ga inferiornim u odnosu na njegove velike filmove snimljene u tridesetima, kao što im je i zasmetalo to da dijeli identični naziv s komedijom braće Marx, Majmunska posla su dodir čista genija

Hawksova screwball menažerija. Ljudi i beštije. Neodoljiva formula seksualne anarhije koju samo on može dovesti do savršenstva. Nakon leoparda (šifra: Silom dadilja) na red su došle i čimpanze. U eseju objavljenom 1953. u časopisu 'Cahiers du Cinema' koji je Jacques Rivette posvetio Majmunskim poslima ('Genie de Howard Hawks'), on opisuje autorov precizni film kao 'inteligentnu komediju'. U tom eseju, Rivette promatra Hawksov opus kao ambivalentni niz komedija i drama. Iako on pokušava između njih povući određenu žanrovsku crtu, njihova fuzija postaje neminovna ('Komedija je ta koja podaruje Hawksovoj tragediji smisao'). U Majmunskim poslima, čimpanza će otrovati fontanu mladosti koju Rivette promatra kao 'iskušenje infantilizma', dekadencije i degradacije. Naravno, svi ti majmuni, Indijanci, zlatne ribice i divlji tam-tam ritmovi, prema Rivetteu nisu ništa drugo nego maska iza koje se skrivaju autorove opsesije primitivizmom. Iako će u tom 'primitivizmu' na površinu isplivati i suptilni tragovi mizoginije.

Iako su neki kritičari podcijenili Hawksovo remek-djelo drogirane i dostatno nadrealne anarhoidnosti, smatrajući ga inferiornim u odnosu na njegove velike filmove snimljene u tridesetima, kao što im je i zasmetalo to da dijeli identični naziv s komedijom braće Marx, Majmunska posla su dodir čista genija. Za Caryja Granta koji je ovim filmom praktički izbrusio barem tri svoje prethodne uloge liječnika, njegov čarobni koktel čiji sastojci balansiraju negdje na pola puta između LSD-a i Viagre, znači seks, euforiju, crew-cut, kariranu jaknu i čarape u istom dezenu. Za njegovu suprugu Ginger Rogers, on znači libidinozni ples u hotelskoj sobi koji reanimira sjećanja na njihovo bračno putovanje. A tu je i neodoljiva Marilyn Monroe kao njegova sekretarica koja ne zna tipkati (debela stakla Grantovih naočala nanovo će oživjeti osam godina kasnije u Neki to vole vruće, ali na licu Tonyja Curtisa).

Opet su u prvom planu magična '3-S': sophisticated (promatrati rafinirani romantični lapsus na početku filma), screwball (dva sumanuta telefonska razgovora kao vrhunac Hawksova filmskog ludila) i slapstick (fizička komedija koja prethodi finalu). Čisti film o tijelima u histeričnoj erupciji mladosti i slatkog zaborava. Sve to začinjeno gotovo matematički preciznom serijom verbalnih i fizičkih gegova, koji igraju na Hawksove seminalne motive rata spolova i kaotične nekomunikativnosti njihovih odnosa. Jer, danas se takve komedije u Hollywoodu više ne snimaju. Da je George Clooney kojim slučajem odlučio napraviti njen remake, sve bi se ionako oknočalo na majmunskim CGI poslima. (Dragan Rubeša)