Rainer Werner Fassbinder priča radnju romana Berlin Alexanderplatz:

''... bivši radnik, Franz Biberkopf, upravo izlazi iz zatvora u kojem je proveo četiri godine zbog ubojstva svoje djevojke Ide. Dvadesetih godina prošlog stoljeća, za vrijeme teške ekonomske krize u Berlinu, Ida se prostituirala kako bi mogla uzdržavati Franza. Odmah po izlasku iz zatvora, Franz upada u nevolje jer ima problema s potencijom koje rješava tako što gotovo siluje sestru svoje žrtve. Ipak, uspijeva započeti vezu s Linom, mladom Poljakinjom, koju uvjeri u svoju ljubav te joj se zaklinje da će od sada biti čestit i vjeran... Njihova financijska situacija je grozna i svi pokušaji za nekakav stabilni početak propadaju, tako Franz prodaje kopče za kravate, erotičnu literaturu, novine Völkischer Beobachter - što ga uvaljuje u nepriliku s nekadašnjim prijateljima komunistima, s kojima je u prošlosti dijelio ideale. Jedino što mu preostaje su vezice za cipele - ljudi ih uvijek trebaju - koje prodaje zajedno s Lininim ujakom, sve dok ga ovaj ne iznevjeri tako što ucjenjuje i prijeti jednoj udovici, koju je Franz usrećio i zauzvrat dobio nešto malo novca. Franz, koji posjeduje neuništivu vjeru u ljudsku dobrotu, tjednima se opija i povlači od ljudi.
A onda upoznaje Reinholda. Reinhold je sitni kriminalac koji uspijeva toliko fascinirati Franza da ovaj s Reinholdom sklapa začuđujući dogovor: Franz će, nakon što se Reinhold zasiti žena koje ga opsjedaju, preuzimati njegove ljubavnice za sebe. Reinhlod ima gotova patološku opsesiju: najprije mora, pošto poto, osvojiti ženu, a onda je se želi što prije riješiti. To često čini sasvim iznenada i na vrlo brutalan način, no svejedno zbog toga osjeća krivicu. Reinhold odlučuje iskoristiti Franza, kojeg smatra pomalo glupavim, i ovaj od njega počinje preuzimati djevojke - prvo jednu pa drugu, a treću odlučuje odbiti. Naime, Franz smatra kako je vrijeme da Reinhold nauči ostati s jednom djevojkom neko duže vrijeme jer bi to bilo dobro i zdravo za njega i naprosto zato jer mu želi pomoći. Franz shvaća da Reinhold to ne može odmah shvatiti te da se osjeća uvrijeđenim; tako to biva. Uskoro se slučajno događa nešto u što je Franz umiješan: sudjelujući u običnoj dostavi voća, Franz shvaća da se zapravo radi o krađi. Držeći stražu, pokušava pobjeći, no to mu ne uspijeva. Nakon krađe, Franz i Reinhold sjede u automobilu i Reinhold najednom osjeti da ih netko slijedi. Reinholdov strah miješa se s ljutnjom koju osjeća prema Franzu. Slijedi scena nalik na mjesečarenje: odjednom Reinhold baca Franza iz automobila i pregazi ga. Čini se da je Franz mrtav. No, Franz Biberkopf je živ, samo je izgubio svoju desnu ruku. Franza spašavaju Eva, njegova bivša djevojka, i njezin svodnik. Franz se bez ruke vraća u grad i upoznaje sitnog gangstera za kojeg obavlja sitne poslove, što poboljšava njegovu financijsku situaciju.
Tada Eva dovodi djevojku za Franza, koju on zove Mietze. Uskoro se Mietze počinje prostituirati i donositi novac Franzu, koji ga rado prihvaća. Neko vrijeme Franz i Mietze su sretni i vole se. No, Reinhold se počinje sastajati s Mietze i naposljetku ju ubije. Međutim Franza optuže za ubojstvo i smještaju ga u mentalnu ustanovu u kojoj nakon dugotrajnog procesa katarze, postaje koristan član društva. Reinholdov utjecaj na Franza je bio toliko štetan, da će Franz najvjerojatnije postati član nacionalsocijalista...'' (Rainer Werner Fassbinder 1980)

Zašto sam snimio seriju?

Prvenstveno sam htio pokazati od čega su Nijemci -a ja stvarno jako dobro poznajem Nijemce - sazdani: kako jedna ideja poput fašizma, o kojem, smatram, još možete diskutirati, može dovesti do nečega poput nacionalsocijalizma, o kojem više nemate što raspravljati.
Dosta dugo traje uvod u jedan od ovih likova, dok se postupno ne razvije priča između dva muškarca. No, što se potom događa među njima, kako se odnose prema drugim ljudima i kako se naposljetku zajedno uništavaju vrlo je uzbudljiva priča.

Kod Franza Biberkopfa nije stvar u tome da on umire; umire anarhist u njemu. Naravno on nije pravi anarhist, jer anarhija, kako ju ja shvaćam, uvijek ima neke veze sa svijesti. Anarhistički element kod Franza nalik je na nešto dječje, nesvjesno i ono umire. Nakon toga, Franz se ponovno rađa kao normalan, osrednji čovjek koji ima vrlo malo veze s onim starim Franzom Biberkopfom koji je prolazio kroz vrlo kontradiktorne faze: na primjer, neposredno prije svađe s komunistima, kada se počne derati o miru i redu iako je on sam osoba koja u potpunosti odbija svaki red i mir. Umjesto toga, on je sada klasični primjer njemačkog malograđanina. I zato kažem da bi, prema mom mišljenju, Franz mogao završiti kao nacist. Ranije, on je bio čovjek koji bi neka od gledišta nacionalsocijalizma smatrao zanimljivima, kao što se i katolička crkva sa svim svojim simbolima može smatrati zanimljivom i privlačnom. No, on nikada ne bi bio član stranke, kao što su to bili mnogi u ovoj zemlji. Naprotiv, on bi vjerojatno zauzeo sasvim drugačiji stav prema nacionalsocijalizmu od većine ljudi, ali ovako završit će kao jedan od onih koji će se zacijelo pridružiti stranci.

Nadam se da će ono što kod ljudi bude pobudilo strah, pobuditi i osjećajnost za njemačku povijest. A upravo je to ključno i neophodno. Jer ako se njemačka povijest opet potisne, nešto će ispod površine ponovno početi ključati. Jer nitko se nije pomirio s Trećim Reichom. Ja mislim da Treći Reich uopće nije bio povijesna slučajnost, već zapravo sasvim logičan razvoj njemačke povijesti. A i demokracija koja je stupila na snagu nakon 1945. funkcionira uz pomoć mnogih stavova koji su imali važnu ulogu u Trećem Reichu, barem što se tiče odgoja i autoriteta.
(Rainer Werner Fassbinder 1980)

'Kada se u kinu ugase svjetla, počinje san i podsvijest počinje reagirati. Ja znam reći kako onaj tko ide u kino samo otprilike zna što ga tamo očekuje, a ja od njega očekujem više naprezanja, ali također i da će se pri tome više zabaviti. Prema publici se nikad ne smije biti ugodan već naprotiv izazovan.' (Fassbinder, 1981)