Redatelj i scenarist, punim imenom Gilberto Pontecorvo. Rođen je u židovskoj obitelji koja je zbog talijanskih fašističkih rasnih zakona 1938. godine preselila u Francusku. Tijekom Drugog svjetskog rata vratio se u Italiju i pridružio pokretu otpora. Kratko je studirao kemiju u Pisi i potom radio kao novinar u Parizu. Tamo se i upoznao sa svijetom filma i radio kao pomoćnik redatelju Jorisu Ivensu i Yvesu Allégretu. Pedesetih godina prošloga stoljeća počeo je i sam režirati brojne dokumentarne filmove. Prvi dugometražni igrani film mu je La grande strada azzurra (1957.) rađen u suradnji s Malenom Malenottijem. Međunarodnu pažnju privlači filmom Kapò (1960.) o židovskoj djevojci zatočenoj u koncentracijskom kampu. Film je bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma 1961. godine. Ipak, najveći uspjeh uslijedio je ratnom dramom Bitka za Alžir (La battaglia di Algeri, 1966.) kojim osvaja brojne filmske nagrade. Snimljen dokumentarističkim stilom i s gotovo isključivo neprofesionalnim glumcima, utjecao je na mnoge filmske stvaraoce. Šezdesete zaključuje još jednim antikolonijalnim filmom Queimada - otok u plamenu (Queimada, 1969.) s Marlonom Brandom u glavnoj ulozi. Tijekom sedamdesetih snima samo politički triler Ogro (1979.). Od osamdesetih nadalje snimao je samo dokumentarne i kratkometražne filmove i sudjelovao u par omnibusa.