Američki glumac, producent i redatelj. Glumom se počeo baviti još u srednjoj školi. Tijekom Drugog svjetskog rata služio je u mornarici, a 1946. godine upisuje Kenyon Colledge. Diplomiravši 1949. godine studira na dramskom odsjeku Yalea gdje diplomira 1954. godine. Nakon toga seli u New York gdje pohađa glumačku školu Leea Strasberga. Na Broadwayu debitirao je u predstavi Piknik Williama Ingea, a glumio je i u raznim televizijskim serijama. O glumačkom debutu u igranome filmu The Silver Chalice (1954) imao je tako loše mišljenje da je objavio novinski oglas u kojem se ispričao publici. Ipak, nastavio je radom u TV serijama, a već za idući film, Somebody Up There Likes Me (1956), dobio je pohvalne kritike. Za ulogu u filmu The Long, Hot Summer (1958) dobio je nagradu za najboljeg glumca na filmskom festivalu u Cannesu 1958. godine. Zaredale su uspješne uloge u filmovima Mačka na vrućem limenom krovu (Cat on a Hot Tin Roof, 1958) u kojem mu je partnerica bila Elisabeth Taylor; The Hustler (1961) gdje je autodestruktivni igrač biljara, beskrupulozni je mladić u filmu Hud (1963), detektiv u filmu Harper (1966), špijun u Torn Curtain (1966), prkosni zatvorenik u Cool Hand Luke (1967) i legendarni odmetnik uz Roberta Redforda u Butch Cassidy and the Sundance Kid (1969). Nakon velikog uspjeha filma s Redfordom je ponovno udružio snage kao iskusan prevarant u filmu The Sting (1973). Nakon toga uslijedila je uloga vatrogasca u The Towering Inferno (1974), trenera hokeja na ledu u Slap Shot (1977) i posrnula odvjetnika u The Verdict (1982). Uloga ostarjela biljarskog varalice u filmu The Color of Money (1986), svojevrsni nastavak filma Hustler, donijela mu je Oscara za najbolju glavnu ulogu 1987. godine. Nastavio je glumiti i tijekom devedesetih, ostvarivši uloge u filmovima Mr. & Mrs. Bridge (1990) Jamesa Ivorya, The Hudsucker Proxy (1994) braće Cohen, Nobody's Fool (1994) Roberta Bentona, Where the Money Is (2000) Mareka Kanievske i Road to Perdition (2002) Sama Mendesa. Kao dugogodišnji zaljubljenik u aute i auto utrke, posudio je glas animiranom junaku filma Cars (2006). Iako najpoznatiji upravo kao glumac, okušao se i u redateljskoj stolici debitiravši dramom Rachel, Rachel (1968). Slijede Sometimes a Great Notion (1971) u kojem je nastupio i kao glumac, The Effect of Gamma Rays on Man-in-the-Moon Marigolds (1972) za ulogu u kojem je njegova supruga, Joanne Woodward osvojila nagradu za najbolju glumicu na filmskom festivalu u Cannesu; televizijski film The Shadow Box (1980), Harry & Son (1984) u kojem je nastupio i kao glumac i koscenarist te The Glass Menagerie (1987), napravljen prema drami Tennessee Williamsa.