Engleski filmski i kazališni glumac te redatelj, producent i poduzetnik. Studirao je na Kraljevskoj akademiji dramskih umjetnosti (RADA - Royal Academy of Dramatic Art), no već i prije toga nastupao je u kazalištu. Tijekom Drugog svjetskog rata služio je u Kraljevskim zračnim snagama (RAF) gdje je isprva vježbao za pilota, a potom je prebačen u RAF-ovu filmsku jedinicu u Pinewood studiju. Zahvaljujući tome pojavio se u propagandnom filmu Journey Together (1943.) Edwarda G. Robinsona. Nakon daljnjeg treninga (uslijed kojeg je pretrpio oštećenje sluha) letio je nad Europom snimajući teren iz zraka. Prvu, iako nepotpisanu ulogu na filmu ostvario je 1942. godine u ratnoj drami In Which We Serve (1942.) Noela Cowarda i Davida Leana. Odigrao je manju ulogu engleskog pilota u Pitanju života i smrti (A Matter of Life and Death, 1946.), no pozornost publike privlači tek glavnom ulogom u kriminalističkom Brighton Rock (1947.) Johna Boultinga. Istu ulogu prethodno je uspješno odigrao u kazalištu 1942. godine. Poznatiji filmovi u kojima nastupa pedesetih su ratna drama Dunkirk (1958.) i komedija I'm All Right Jack (1959.). Zanimljivo je da su on i supruga, glumica Sheila Sim, bili dio ansambla prve postave kazališne predstave Mišolovka (Mousetrap), koja je premijerno izvedena na West Endu 1952. godine i pokazala se kao najdugotrajnija kazališna produkcija na svijetu. Početkom šezdesetih je osnovao producentsku tvrtku Beaver Films s glumcem, scenaristom i redateljem Bryanom Forbesom i počeo producirati filmove. Prvo dramu The Angry Silence (1960.) Guya Greena u kojoj glumi glavnu mušku ulogu, a potom filmove Bryana Forbesa Whistle Down the Wind (1961.), The L-Shaped Room (1962.) i najuspješniji od njih, Seance on a Wet Afternoon (1964.). Producira vlastiti redateljski debi ratni mjuzikl Oh, kakav divan rat! (Oh! What a Lovely War, 1969.). Šezdesete su ipak obilježile njegove najpoznatije glumačke uloge. Pojavio se u Ligi džentlmena (The League of Gentlemen, 1960.) Basila Deardena, a potom uz Stevea McQueena i Jamesa Garnera odglumio pripadnika RAF-a u američkoj produkciji Veliki bijeg (The Great Escape, 1963.). Film je postigao izniman uspjeh i to je postala njegova vjerojatno najpoznatija uloga. Još jedan ratni film, engleski Guns at Batasi (1964.) prošao je slabije. Ponovno u šire zapaženim filmovima glumi u američkim produkcijama Feniksov let (The Flight of the Phoenix, 1965.) Roberta Aldricha gdje nastupa s Jamesom Stewartom, The Sand Pebbles (1966.) Roberta Wisea u kojem ponovno glumi sa Steveom McQueenom i Doktoru Dolittleu (Doctor Dolittle, 1967.) Richarda Fleischera. Za potonja dva prima Zlatni globus za najbolju sporednu ulogu. Iz sedamdesetih izdvajaju se glavna uloga u krimi drami 10 Rillington Place (1971.) Richarda Fleischera snmimljena prema stvarnom zločinu, manja uloga u povijesnoj drami Shatranj Ke Khilari (1977.) Satyajita Raya i nastup s Johnom Wayneom u krimi komediji Brannigan (1975.) Douglasa Hickoxa. U to vrijeme više se posvetio režiji filmova. Snimio je povijesnu dramu o mladom Winstonu Churchillu Young Winston (1972.) i ratnu dramu Nedostižni most (A Bridge Too Far, 1977.) kojom postiže veliku gledanost i nominaciju za nagradu BAFTA za najbolji film i redatelja. S Anthonyjem Hopkinsom surađuje u manje zapaženu hororu Magic (1978.). Nakon 1979. uzima stanku od glumačkih uloga te se posvećuje režiji. Snima dotad najgledaniji i kritički najcjenjeniji film Gandhi (1982.) s Benom Kingsleyem u glavnoj ulozi. Između ostalih nagrada, film osvaja osam Oscara, uključujući one za najbolji film, redatelja i glavnog glumca, Zlatne globuse za najbolji strani film i redatelja, nagradu BAFTA za najbolji film i redatelja. Manji komercijalni uspjeh postiže filmskom adaptacijom mjuzikla A Chorus Line (1985.), no film ipak biva nominiran za Zlatni globus za najbolji mjuzikl/komediju i najboljeg redatelja. Slijede nove biografske drame Krik za slobodom (Cry Freedom, 1987.) i još jedan hit, Chaplin (1992.) s Robertom Downeyem Jr. u glavnoj ulozi. Nakon duge stanke, kao glumac ponovno nastupa u manjoj ulozi u spektaklu Stevena Spielberga Jurski Park (Jurassic Park, 1993.) Pojavljuje se i u nastavku 1997. godine. Nastavlja s glumačkim angažmanima pri čemu treba spomenuti glavnu ulogu Djeda Mraza u Čudu u 34. ulici (Miracle on 34th Street, 1994.) Lesa Mayfielda, manju ulogu engleskog ambasadora u Hamletu (1996.) Kennetha Branagha i manju ulogu u Elizabeth (1998.) Shekhara Kapura. Što se tiče režije, u devedesetima snima još biografsku dramu Zemlja sjenki (Shadowlands, 1993.), In Love and War (1996.) o mladom Ernestu Hemingwayeu i Sivu Sovu (Grey Owl, 1999.) s Pierceom Brosnanom u glavnoj ulozi Kanađanina koji je tvrdio da je Indijanac. Posljednji film koji režira i producira je romantična drama Ljubav, rat i prsten (Closing the Ring, 2007.) sa Shirley MacLaine i Christopherom Plummerom u glavnim ulogama. Tijekom života bio je aktivan u dobrotvornom radu kao UNICEF-ov ambasador dobre volje, a trideset i tri godine vodio je kampanje o osvještavanju o mišićnoj distrofiji. Skupljao je umjetnine i bio doživotni obožavatelj nogometnog kluba Chelsea. Objavio je neslužbenu autobiografiju Entirely Up To You, Darling zajedno s prijateljicom i kolegicom Dianom Hawkins 2008. godine. Bio je proglašen vitezom 1976. godine, a bio je predsjednik upravnog odbora, a potom i predsjednik Kraljevske akademije dramskih umjetnosti (RADA) i Britanske akademije za filmske i televizijske umjetnosti (BAFTA - British Academy of Film and Television Arts). Uslijed moždanog udara 2008. godine, pao je sa stepenica i zbog teške ozljede ostao je vezan za invalidska kolica. Posljednje godine života proveo je u domu za starije osobe zajedno sa suprugom, a preminuo je pet dana prije devedeset i prvog rođendana.