Veličina Cliftovog glumačkog umijeća u filmu Ispovijedam se bila je primjerena Hitchcockovoj redateljskoj virtuoznosti što je pridonijelo tome da je u trilerski zaplet povjerovao i onaj dio publike kojemu je ta svećenička dužnost bila nešto nepoznato

Montgomery Clift – idol poslijeratne generacije

Montgomery Clift – idol poslijeratne generacije

Veličina Cliftovog glumačkog umijeća u filmu Ispovijedam se bila je primjerena Hitchcockovoj redateljskoj virtuoznosti što je pridonijelo tome da je u trilerski zaplet povjerovao i onaj dio publike kojemu je ta svećenička dužnost bila nešto nepoznato



Pedeset godina prošlo je od smrti Montgomeryja Montyja Clifta, uz Jamesa Deana (1931. – 1955.) i Marlona Branda (1924. – 2004.) jednog od trojice mladih američkih glumaca koji su među prvima (još pedesetih godina prošlog stoljeća) polazili slavni Actor's Studio koji je prenio i prilagodio američkim uvjetima metodu glume Stanislavskog, što im je pomoglo da iznimni talent razviju u izvanredno glumačko umijeće. Snažne osobnosti, izrazito fizički privlačni, oni su ipak tu metodu podredili svojim stavovima i načinu života, izražavajući u ulogama i dominantan osjećaj tadašnje mlade generacije koja nije nalazila svoje mjesto u svijetu oblikovanu nakon Drugog svjetskog rata. To je rezultiralo neurozama, agresivnim ispadima i neshvaćenim otporima, pa su kao „buntovnici bez razloga“ (nazvani tako prema slavnom filmu Rebel Without a Cause Nicholasa Raya iz 1955. s Jamesom Deanom u naslovnoj ulozi) postali idoli mlade generacije ne samo u SAD-u nego i u mnogim drugim zemljama.

Montgomery Clift se od nešto mlađih kolega razlikovao po tome što je prije početka filmske karijere (koju je čak godinama odbijao) bio afirmiran kazališni glumac. Počeo je veoma rano – nastupajući s trinaest godina u amaterskim predstavama, a već kao petnaestogodišnjak prvi je put nastupio na Broadwayu. Tek nakon više od deset godina uspješne kazališne karijere prihvatio je ulogu u Crvenoj rijeci (Red River, 1948.), prvom westernu velikog Howarda Hawksa u kojem je glumio adoptirana sina rančera (John Wayne) koji autoritarnim ponašanjem izazove pobunu vlastitih ljudi koju predvodi upravo taj sin. No, kako je došlo do odgađanja početka prikazivanja tog filma, prvi u kojem se nešto ranije iste godine pojavio na velikom ekranu bila su Djeca Europe (kako su svojedobno naši prikazivači preveli The Search Ralpha Stevensona) gdje je igrao američkog vojnika koji se u poslijeratnoj Njemačkoj brine za dječaka koji je ostao sam poslije povratka iz nacističkog logora. To mu je donijelo i prvu od tri nominacije za Oscara za glavnu ulogu, a ostale dvije su bile za Mjesto pod suncem (A Place in the Sun, 1951.) Georgea Stevensa i Odavde do vječnosti (From Here to Eternity, !953.) Freda Zinnemanna, dok je za Suđenje u Nürembergu (Judgment at Nuremberg, 1961.) Stanleya Kramera bio nominiran za sporednu ulogu.

No, možda čak i više nego u navedenim filmovima Clift je glumačku sugestivnost pokazao u Hitchcockovoj kriminalističkoj drami Ispovijedam se (I Confess, 1953.) u kojoj se izvanredni redatelj najizravnije bavio temom vezanom uz katolicizam, vjeroispovijest kojoj je i sam pripadao, ali koja nije bila većinska u sredini u kojoj je stvarao i u kojoj su njegovi filmovi imali najveći broj gledatelja. Mnogi od njih nisu znali značaj ispovjedne tajne kod katolika, pa im je bilo neuvjerljivo da svećenik ne može izdati policiji ubojicu koji mu je ispovjedio svoj zločin čak ni kada sam postane glavni osumnjičenik. Veličina Cliftovog glumačkog umijeća u toj ulozi bila je primjerena Hitchcockovoj redateljskoj virtuoznosti što je pridonijelo tome da je u trilerski zaplet povjerovao i onaj dio publike kojemu je ta svećenička dužnost bila nešto nepoznato.

Na vrhuncu karijere Montgomery Clift je 1956., godinu nakon smrti Jamesa Deana u automobilskom udesu i sam imao gotovo fatalnu nesreću. Vraćajući se s partija kod svoje dobre prijateljice Elizabeth Taylor, koja mu je u to doba bila i partnerica na snimanju filma Drvo života (Raintree County, 1957.) Edwarda Dmytryka, zaletio se automobilom u drvo i bio bi izgubio život da mu Elizabeth Taylor nije odmah priskočila u pomoć. No, lice mu je bilo uništeno i rekonstruirano je plastičnim operacijama nakon kojih ne samo da nije izgledao isto, nego mu je lice bilo manje pokretno i mimika otežana. To je negativno utjecalo na njegovu karijeru, iako je imao još nekoliko vrlo uspjelih uloga od kojih je možda i najznačajnija u svojedobno iznimno popularnom i cijenjenom antiratnom filmu Mladi lavovi (The Young Lions, 1958.) također Edwarda Dmytryka u kojoj je iznimno dojmljivo tumačio američkog vojnika u Drugom svjetskom ratu koji se zbog židovskoga podrijetla sukobljava s antisemitizmom svojih suboraca.

Ti povremeni proplamsaji koji ipak nisu bili na razini prethodne veličanstvene karijere, a i mučno prikrivanje vlastite homoseksualnosti, rezultirali su paklenom krizom posljednjih deset godina života s jakom depresijom i sve snažnijom ovisnošću o alkoholu, što su u Hollywoodu nazvali najduljim samoubojstvom na svijetu, jer je Montgomery Clift umro u četrdesetšestoj godini. (Tomislav Kurelec)