The Grand Budapest Hotel

feature film, crime-comedy, USA, Germany, 2014

DIRECTED BY: Wes Anderson

The Grand Budapest Hotel

CAST:
Ralph Fiennes (M. Gustave),
F. Murray Abraham (gdin. Moustafa),
Mathieu Amalric (Serge X.),
Adrien Brody (Dmitri),
Willem Dafoe (Jopling),
Jeff Goldblum (zamjenik Kovacs),
Harvey Keitel (Ludwig)

SCRIPT:
Wes Anderson

PHOTOGRAPHY:
Robert D. Yeoman

MUSIC:
Alexandre Desplat

EDITING:
Barney Pilling

Synopsis:

Godine 1965. mladi pisac sluša priču o nevjerojatnim događajima koji su se davne 1932. odigrali u i oko znamenitog Hotela Grand Budapest, a koju mu pripovijeda gospodin Moustafa, u to vrijeme vlasnik i često jedini gost hotela. Već je tada bilo jasno da je hotel osuđen na polagano propadanje, no gospodin Moustafa je zdanju iz određenih razloga odlučio osigurati propadanje sa stilom. Te 1932. on je pod nadimkom Zero radio kao potrčko u hotelskom predvorju, a nadređeni mu je bio izuzetno sposobni, učinkoviti i pouzdan glavni poslužitelj Gustave H., ekscentričan čovjek autoritativan prema podređenima a posebnog stila i načina ophođenja s gostima, osobito s dobrostojećim plavušama neovisno o njihovoj dobi s kojima je redom odlazio u krevet. Plahi Zero, koji je nadimak dobio jer nije imao nikoga od rodbine, pod Gustaveom je usavršio vještinu vrhunskog potrčka, nekoga tko je uvijek tu a kao da ga nema, tko sve vidi i čuje a ipak ništa ne zna, tko je sposoban želje gostiju točno predvidjeti i prije no što ih oni izraze, i tko je u stanju za dobrobit gostiju i hotela na kocku staviti sve, pa možda i vlastiti život. To se poprilici i dogodilo nakon što stara gospođa D., bogata grofica Desgoffe-und-Taxis, u svom dvorcu Lutz iznenada preminula pod zagonetnim okolnostima, kad se pri čitanju oporuke otkrilo da je neprocjenjivo vrijednu sliku Dječak s jabukom ostavila upravo Gustaveu, te kad je policija predvođena odlučnim ali zbog razloga iz prošlosti Gustaveu zahvalnim Henckelsom njega osumnjičila za ubojstvo.

Nadahnuta djelima Stefana Zweiga, sjajna pustolovna krimi-komedija suscenarista i redatelja Wesa Andersona (Obitelj čudaka, Panika pod morem, Kraljevstvo izlazećeg mjeseca, Fantastični gospodin Lisac) godine 2014. nagrađena je Srebrnim medvjedom, a godinu kasnije od devet nominacija za Oscara ovjenčana s njih četiri, uz tri tehničke kategorije i onim za najbolju izvornu glazbu Alexandrea Desplata (Kraljica, Kraljev govor, Igra oponašanja, Oblik vode), te iste godine nagrađena Zlatnim globusom za najbolju komediju ili mjuzikl i s pet nagrada BAFTA. Dramaturški koncipiran kao ´priča u priči u priči´ koju okvirno mlada djevojka u današnje vrijeme čita u romanu glasovitog pisca (Tom Wilkinson) ispred njegova spomenika u glavnom gradu nekadašnje Republike Zubrowke, pri čemu se zbivanja odvijaju na četiri vremenske razine, Hotel Grand Budapest je ostvarenje impregnirano nostalgijom za izgubljenim srednjoeuropskim duhom i za Andersona praktički mitskom Mitteleuropom. U dramaturški najkompaktnijem i narativno najdinamičnijem Andersonovu filmu zbivanja se s vremenom ubrzavaju i upadljivo odmiču prema groteski, burleski i apsurdu s morbidnim detaljima, s efektno pomaknutim i (auto)ironičnim glumačkim interpretacijama te sa zgodnim i namjerno staromodnim i ´jeftinim´ vizualnim efektima. U impresivno režiranoj te stilski i vizualno maestralno uobličenoj cjelini, u kojoj je svaki kadar iznimno precizno i skladno komponiran s pravilnim rasporedom geometrijskih oblika i koloritom međusobno usklađenih ploha, Anderson daje posvetu davno prohujalim vremenima i srednjoj Europi kakva je nekad bila. Pritom kroz niz detalja oslikava njenu kulturalnu, političku i povijesnu pozadinu s prekrasno dizajniranim licitarskim delicijama, molitvi predanim kapucinima, ubavom arhitekturom i malim uspinjačama, s ljudima do postizanja savršenstva predanima svom poslu zahvaljujući kojima je takva Europa i opstajala, ali i s onima dekadentnima i opakima zbog kojih je, kao i zbog primitivne i agresivne vojske uvijek spremne na puč, naposljetku i nestala. No dok s jasnom naklonošću pa gotovo i ljubavlju opisuje Mitteleuropu, Anderson ju istodobno i ironizira, ne samo u pomaknutom prikazu blazirane, licemjerne i do (auto)destrukcije pohlepne aristokracije, nego i stalnim satiričnim, nadrealnim i crnohumornim odmakom kojim gledateljima neprekidno govori da je ono što gledaju konstrukcija nečeg što je baš zbog svojih osobina bilo osuđeno na propast.

color and b/w, 99'

Trailer