ULOGE:
F. Murray Abraham (Antonio Salieri),
Tom Hulce (Wolfgang Amadeus Mozart),
Elizabeth Berridge (Constanze Mozart),
Roy Dotrice (Leopold Mozart),
Simon Callow (Emanuel Schikaneder),
Christine Ebersole (Katerina Cavalieri)

SCENARIJ:
Peter Shaffer

FOTOGRAFIJA:
Miroslav Ondrícek

GLAZBA:
Michael Chandler,
Nena Danevic

Sadržaj:

Nakon što tijekom zime 1823. godine pokuša samoubojstvo, nekadašnji službeni skladatelj bečkog dvora Antonio Salieri bude smješten u psihijatrijsku bolnicu. Ondje ga dođe ispovjediti mladi bečki svećenik Vogler, kojemu Salieri počne pripovijedati o svojoj odgovornosti za preranu smrt genijalnog mladog glazbenika Wolfganga Amadeusa Mozarta. Salieri se smatra krivim za Mozartovu smrt, a to ga toliko muči da je i dignuo ruku na sebe. Godinama ranije, kao bečki dvorski skladatelj Salieri je vrlo ugodno živio u službi cara Josipa II. Bio je uspješan i popularan, zadovoljan svojim statusom i glazbom koju je skladao, a vjerovao je i da je Bog s njim sklopio poseban dogovor: ako on cijeli svoj život posveti Bogu, on će ga nagraditi uspjehom i slavom. Salieri je tako živio u miru sa sobom i Stvoriteljem, sve dok nije upoznao Mozarta. On je već znao za iznimno darovitog mladog kolegu, te je bio uzbuđen što ga može upoznati na jednom prijemu u Salzburgu. No zgrozio se kad je Mozarta ugledao kako puže po podu obuzet vulgarnim seksualnim igricama, te se zapitao kako takvu božansku glazbu može skladati tako površna osoba i budala. Bio je to tek početak složenog Salierijeva odnosa s Mozartom, odnosa koji će presudno obilježiti Salierijev egoizam, strah od vlastite prosječnosti i pokušaji da pod svaku cijenu umanji uspjeh mladog genija.

Godine 1985. od jedanaest nominacija za Oscara nagrađena s njih osam, uključujući najvažnije za najbolji film, redatelja, glavnu mušku ulogu (F. Murray Abraham) i adaptirani scenarij, iste godine nagrađena s četiri Zlatna globusa, također u najvažnijim kategorijama, te 1986. od devet nominacija za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA ovjenčana onima ´tehničkima´ za fotografiju, montažu, šminku i zvuk, impresivna biografska glazbena drama Amadeus redatelja Miloša Formana izuzetno je uspjela ekranizacija istoimenog kazališnog komada britanskog dramatičara, scenarista i romanopisca Petera Shaffera, koji je u scenarij uz samog Shaffera pretočio na špici nepotpisani češki scenarist Zdenek Mahler. Film koji je također 1985. osvojio tri ugledne talijanske filmske nagrade David di Donatello, u najvažnijim kategorijama najboljeg stranog filma, redatelja i glumca (Tom Hulce), kao i prestižnu francusku filmsku nagradu César u kategoriji najboljeg stranog filma, drži se jednim od najuspjelijih Formanovih ostvarenja. U njemu je pedantno, s mnogo ljubavi i uz iznimno sugestivnu režiju kreirano ozračje koje je u Beču vladalo krajem 18. stoljeća, za što je zaslužan i virtuozni snimateljski rad Miroslava Ondríčeka, čestog Formanova suradnika koji je oskarovske nominacije osvojio upravo za rad na njegovom filmu Ragtime i ovom ostvarenju. Posrijedi je djelo u kojem je postignut izniman sklad u spajanju estetizirane i stilizirane filmske slike s Mozartovom glazbom, koja funkcionira kao izrazito atraktivan okvir priče ne samo o nastanku umjetničkog djela, nego i o stvaranju i djelovanju genija, kao i o zavisti drugog, manje darovitog umjetnika prema tom geniju. Kontrastirajući Mozartovu stvaralačku zaigranost sa Salierijevim mukotrpnim radom, Forman i Shaffer ne teže kreiranju u cijelosti vjerodostojnog prikaza Mozartova lika i djela, već priču dominantno predstavljaju kao Salierijevu subjektivnu interpretaciju tog lika i djela, kroz niz retrospektivnih epizoda koje on pripovijeda. Na određenoj razini film je blizak prethodnom Formanovu djelu Kosa, a na motivskoj razini i većem dijelu redateljeva opusa, jer se Mozart može interpretirati kao hipijevski buntovnik, a njegov odnos sa Salierijem i kao sukob generacija u kojem se mladi genij profilira kao borac za slobodu pojedinca, što je čest motiv u Formanovim ostvarenjima.

boja, 160'