ULOGE:
Michael Keaton (Batman / Bruce Wayne),
Danny DeVito (Pingvin),
Michelle Pfeiffer (Žena mačka / Selina),
Christopher Walken (Max Shreck),
Michael Gough (Alfred),
Michael Murphy (gradonačelnik)

SCENARIJ:
Daniel Waters

FOTOGRAFIJA:
Stefan Czapsky

GLAZBA:
Danny Elfman

MONTAŽA:
Bob Badami,
Chris Lebenzon

Sadržaj:

Jedna hladne zimske noći na raskošnom imanju bogate obitelji iz Gotham Cityja rađa se prinova, sin koji će izgledom užasnuti svoje roditelje u tolikoj mjeri da će oni košaru s njim položiti u gradsku rijeku, koja će djetešce odnijeti u hodnike podzemnih voda, do jata pingvina koji ondje žive. Poslije 33 godine grad će se suočiti s novim valom zločina za koji isprva nitko, ni imućni i utjecajni industrijalac Max Shreck ni zakrabuljeni zaštitnik Gothama Batman, ne zna tko stoji u pozadini. Kad se ubrzo na središnjem gradskom trgu bude slavio početak adventskog razdoblja, uslijedit će novi zločinački napad iza kojeg će stajati nakazni Oswald Cobblepot zvani Pingvin. On je ono nekadašnje dijete koje su roditelji položili u rijeku, a sad tvrdi da nema zle namjere, već da ponajviše želi doznati tko su mu bili roditelji i svoju genealogiju. No prijetvorni Shreck, koji se upravo natječe na izborima za gradonačelnika, u ortaštvu s Pingvinom vidi priliku za ostvarenje svojih mutnih ciljeva, o kojima je neke detalje slučajno otkrila njegova tajnica Selena Kyle. Nakon što ju Shreck gurne kroz prozor s nakanom da ju ubije, Selena će ipak preživjeti i zahvaljujući kontaktu s čoporom uličnih mačaka steći posebne tjelesne vještine koje dotad nije posjedovala. Ona će se uskoro pretvoriti u Ženu mačku, koja će s Batmanom i Pingvinom uspostaviti neobične odnose naklonosti ali i neprijateljstva.

Godine 1993. nominirana za Oscara za najbolje vizualne efekte i šminku, te iste godine u istim kategorijama nominirana i za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA, akcijska pustolovina s elementima fantastike redatelja Tima Burtona izuzetno je uspio nastavak njegova tri godine starijeg hita Batman, ostvarenja kojim je započeta nova faza odnosa sedme i devete umjetnosti, temeljenog na stripovima Boba Kanea, Billa Fingera i Franka Millera. Djelo za najgoru sporednu ulogu u kojem je Danny DeVito iste 1993. godine nominiran i za antinagradu Zlatna malina, a za role u kojem su on, Michael Keaton i Michelle Pfeiffer nominirani za MTV-jevu filmsku nagradu u tri kategorije, u nekim elementima kvalitativno nadvisuje prvo Burtonovo ´čitanje´ stripa o zakrabuljenom zaštitniku Gotham Cityja, dok mu je u nekim detaljima za nijansu inferiornije. Ono u čemu ga nadvisuje je multipliciranje negativaca, ali i njihovih tragičnih sudbina, egzistencijalnih očaja i ´mraka´, dok je ono u čemu je inferiorniji slaba iskorištenost oskarovca Christophera Walkena u liku negativca Maxa Shrecka, te razmjerno zapostavljanje samog superjunaka Batmana, i u smislu njegove karakterno-psihološke razrade, koja ostaje na razini iz prvog filma, i u smislu mitologizacije samog lika, što ovakva priča podrazumijeva. Možda se razlog tome krije u činjenici što je Burton nakon velikog komercijalnog uspjeha izvornog filma dobio ´odriješene ruke´, što je pak iskoristio za naglašavanje tjeskobnijih i tragičnijih elemenata, onih koji su mu u priči i najvažniji. U izvrsnoj izvedbi Dannyja DeVita negativcu Pingvinu je dana humana nota, te je prikazan kao odbačeni i neshvaćeni član društva koji se tom društvu želi osvetiti. Slično je profilirana i Žena mačka u vrlo raspoloženoj interpretaciji Michelle Pfeiffer, koja se praktički u potpunosti stopila s likom te sjajno slojevito kreirala njezine karakterne mijene i novu ´mačkastu´ osobnost, u kojoj također dominiraju autodestruktivnost i unutarnja tragika kojima ne može umaći. Burton se otvoreno poigrao psihoanalitičkim motivima i podtekstom priče, što je rezultiralo djelom koje je mračnije, nasilnije i u segmentu seksualnih asocijacija sugestivnije od prethodnika. Premijerno prikazivanje filma nije prošlo bez kontroverzi, pa ga je tako otvoreno kritizirao dio roditeljskih udruga nezadovoljnih motivom ´bacanja´ djeteta u rijeku i seksualnim aluzijama, McDonalds je povukao svoj lanac Happy Meala nadahnutog filmom, a djelo je naišlo i na nerazumijevanje dijela vodećih američkih kritičara. No Burtonova intrigantna i odlično režirana frojdijanska noćna mora nadživjela je sve kritike, te i trideset godina nakon premijere imponira iznijansiranim likovima i maštovitom vizualnošću.

boja, 126'