Čovjek zvan hrabrost
True Grit, igrani, western, SAD, 2010
REŽIJA: Joel & Ethan Coen
ULOGE:
Jeff Bridges (Rooster Cogburn),
Hailee Steinfeld (Mattie Ross),
Matt Damon (LaBoeuf),
Josh Brolin (Tom Chaney),
Barry Pepper (Lucky Ned Pepper),
Dakin Matthews (pukovnik Stonehill)
SCENARIJ:
Joel Coen,
Ethan Coen (prema romanu Charlesa Portisa)
FOTOGRAFIJA:
Roger Deakins
GLAZBA:
Carter Burwell
MONTAŽA:
Ethan Coen,
Joel Coen
Sadržaj:
Oca četrnaestogodišnje Mattie Ross hladnokrvno je ustrijelio kukavica Tom Chaney, i to zbog dva grumena zlata, zbog čega je djevojka odlučna ubojicu izvesti pred lice pravde. Svjesna da se kao maloljetnica sama ne može osvetiti Chaneyju, iako je donekle naučila rukovati vatrenim oružjem, Mattie se za pomoć odluči obratiti grubom šerifu Roosteru Cogburnu. On je jednooki čuvar zakona koji je ne samo lak na obaraču svog revolvera, nego je i sklon alkoholu, zbog čega mladoj Mattie neće biti nimalo lako u njegovu društvu. Osim njih dvoje, u potragu za Chaneyjem kreće i razmjerno mladi rendžer LaBoeuf, koji se ponajprije želi domoći novca od ucjene koja je raspisana za ubojicom. U međuvremenu, Chaney će se pridružiti bandi zloglasnog razbojnika Neda Peppera. A Mattie i Cogburn će naposljetku udružiti snage s LaBoeufom, te će svo troje unatoč međusobnim razlikama krenuti u opasnu pustolovinu tijekom koje će svi morati biti spremni riskirati i vlastite živote.
Godine 2011. nominirana za čak 11 Oscara, uključujući one u najvažnijim kategorijama najboljeg filma, režije, glavne muške i sporedne ženske uloge te adaptiranog scenarija, od kojih naposljetku nije osvojila nijednog, te iste godine nominirana za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA u osam kategorija, među kojima je nagrađena za najuspjeliju fotografiju stalnog suradnika autorskog dvojca Rogera Deakinsa, izuzetno uspjela vestern-drama u režiji braće Ethana i Joela Coena nova je ekranizacija romana True Grit američkog književnika Charlesa Portisa, djela koje je prethodno s također velikim uspjehom 1969. godine adaptirao Henry Hathaway s Johnom Wayneom u glavnoj ulozi. Kontinuirano vođeni ambicijom da se okušaju u praktički svim žanrovima, među kojima su zasad iznimci znanstvena fantastika i horor, osobito u onima iz razdoblja klasičnog Hollywooda, braća Coen su se u traganju za žanrom kojeg još nisu obradili, sjetili izvrsnog vesterna Čovjek zvan hrabrost, filma koji je velikom Johnu Wayneu donio jedinog Oscara, i podjednako zanimljivog i hvaljenog istoimenog romana koji je Hathawayu poslužio kao predložak. I tako je pod suproducentskom palicom Stevena Spielberga snimljena nova prilagodba Portisova proznog djela, točnije njegovo novo i vrlo pedantno čitanje. Kad je riječ o filmovima braće Coen, u dvije stvari uvijek možemo biti sigurni: oni su autori koji će svaku priču obogatiti osobnim i osebujnim detaljima koji će svako djelo učiniti itekako prepoznatljivim, istodobno i već naizgled do kraja eksploatiranim žanrovima i zapletima pristupajući s iznenađujućom svježinom i entuzijazmom, neprestano pozitivno uspijevajući iznevjeravati gledateljska očekivanja. Tako je i ovaj put, u filmu u kojem jednostavnu priču s malim brojem likova i posve klišeiziranim zapletom Coenovi uspijevaju obogatiti ironijom, naturalizmom i mjestimice crnim humorom usporedivim s onim Tima Burtona. Premda u Čovjeku... nema baš ničeg novog ni nepoznatog, slikoviti likovi i njihovi zabavni pomaknuti međuodnosi, razigrana, maštovita i nerijetko nadahnuta režija, dojmljiva prirodna scenografija i fascinantna fotografija dvostrukog oskarovca Deakinsa te vrlo raspoloženi i sigurni nastupi glumačke postave predvođene također oskarovcem Jeffom Bridgesom i ovo ostvarenje braće Coen čine uistinu iznimnim djelom. Pritom ne smeta ni povremeno dramaturško zapostavljanje glavne junakinje Mattie Ross u odličnoj interpretaciji kino-debitantice Heilee Steinfeld, ni možda prekasno uvođenje glavnog negativca Toma Chaneya u izvedbi uvijek pouzdanog no ovdje nedovoljno iskorištenog Josha Brolina, pa ni prečesto toleriranje Bridgesova ´one man showa´, jer on osobito u središnjem dijelu Roostera Cogburna interpretira s previše manirizma, preglumljivanja i samodopadnosti. Sve su to u konačnici tek usputne zamjerke u cjelini sjajnom filmu.
boja, 110'