ULOGE:
Thorkild Roose (velečani Absalon Pederssøn),
Lisbeth Movin (Anne Pedersdotter,
Absalonova druga supruga),
Preben Lerdorff Rye (Martin,
Absalonov sin),
Sigrid Neiiendam (Merete,
Absalonova majka) Anna Svierkier (Herlofs Marte),
Albert Høeberg (biskup)

SCENARIJ:
Carl Theodor Dreyer,
Poul Knudsen,
Mogens Skot-Hansen (prema drami Hansa Wiers-Jenssena)

FOTOGRAFIJA:
Karl Andersson

GLAZBA:
Poul Schierbeck

MONTAŽA:
Anne Marie Petersen,
Edith Schlüssel

Sadržaj:

Godine 1623. u jednom danskom selu, lokalni pastor Absalom Pedersson oženjen je čednom i moralnom Anne, ženom od koje je mnogo stariji i koja ga ne voli. Nakon što im u posjet stigne Absalomov mlađi sin Martin, on i Anne će se ubrzo sprijateljiti. Istodobno, Anne će utočište pružiti staroj sumještanki Herlofs Marte, ženi optuženoj zbog navodnog bavljenja crnom magijom. Kad Absalom uskoro otkrije u kući skrivenu Marte, ona će ga tijekom pripovijedanja svoje priče prozvati zbog toga što je Anneinu majku svojedobno prokleo kao vješticu i time ju osudio na smrt na lomači, jer bi i Marte jednako tako i Anne mogla proglasiti vješticom. Nakon što Absolom i Marte na jednak način proklete kao vješticu, i ona će biti osuđena na spaljivanje na lomači, da bi se tijekom samog obreda pred smrt zaklela na osvetu. To će kod Absaloma izazvati grizodušje zbog sebičnosti, jer je dvije žene poslao u smrt da bi oženio i zaštitio Anne. A sve će se dodatno zakomplicirati kad Anne dozna za majčino vještičarenje, kad otkrije da i sama posjeduje određene moći te kad s Martinom započne tajnu i zabranjenu ljubavnu vezu.

Drama izraženog povijesnog konteksta i autentičnosti u režiji Carla Theodora Dreyera (Stradanje Ivane Orleanske, Vampir, Riječ), koji je nepotpisan surađivao i kao suscenarist filma, adaptacija je kazališnog komada Anne Pedersdotter norveškog književnika Hansa-Wiersa Jenssena, koji se pak nadahnuo istinitim slučajem norveške udovice Anne Pedersdotter, koja je krajem 16. stoljeća spaljena kao vještica. Vrijeme zbivanja pomaknuvši u prvu polovinu 17. stoljeća, Dreyer se, slično Jenssenu u dramskom tekstu, odlučio na sugestiju da je protagonistica zapravo spaljena zbog nedozvoljene i dijelom incestuozne ljubavne veze sa sinom svog supruga. Snimljen u tada okupiranoj Danskoj, zbog čega ga se može interpretirati i kao alegorijski prikaz stanja u redateljevoj domovini, a moguća su i tumačenja da su motivi lova na vještice i njihova spaljivanja metaforički prikaz Holokausta, odnosno nacističkog progona Židova koji je u Danskoj započeo tijekom snimanja filma, Dan gnjeva je prvi Dreyerov projekt realiziran nakon gotovo dvanaest godina stanke. Premda je redatelj nijekao interpretacijsko povezivanje priče filma s Holokaustom, ipak je nedugo nakon završetka snimanja pobjegao u neutralnu Švedsku. U vrijeme premijere film je dočekan mlako, ponajviše mu se prigovaralo zbog spore naracije, no pri kasnijim je revaloriziranjima proglašavan za jedno od najzrelijih i najuspjelijih Dreyerovih ostvarenja. Ostvarenje koje se može interpretirati i kao protestantska parafraza drame Anđeli grijeha Roberta Bressona odlikuju seriozan pristup temi, polagani pokreti kamere, dugi kadrovi s čestim krupnim planovima kojima se oslikavaju psihička stanja likova, geometrijski precizne kompozicije kadrova, sjajno korištenje kontrasta svjetla i sjene te oskudna zvučna podloga.

c/b, 110'