Danski scenarist i redatelj, smatran je jednim od najvećih filmskih režisera svih vremena. Rođen je 3. veljače 1889. godine kao izvanbračno dijete švedske domaćice i njezina poslodavca te dan na posvajanje. Udomila ga je stroga, luteranska obitelj, a od kuće bježi sa sedamnaest godina. Nakon nekolicine uredskih poslova pronalazi se u novinarstvu pišući za razne novine. U svijet filma ulazi pišući titlove i scenarije, a kasnije se bavi i montažom. Kao redatelj debitira 1919. godine dramom
Præsidenten koja se bavi njemu bliskom temom, odgovornošću roditelja spram djeteta rođena izvan braka. Slijede
Prästänkan (1920.) i priča o Sotoninu protjeravanju iz raja
Blade af Satans bog (1921.). Iako isprva njegovi filmovi nemaju uspjeha, brzo pronalazi vlastiti stil i već do kasnih dvadesetih godina prošloga stoljeća dobiva titulu najboljeg danskog redatelja. Snima ljubavnu dramu
Michael (1924.), obiteljsku satiru
Du skal ære din hustru (1925.) i svoje najpoznatije djelo, povijesni
Stradanje Ivane Orleanske (La passion de Jeanne d'Arc, 1928.) snimljen u francuskoj produkciji. Film tada nije postigao komercijalni uspjeh, kao ni slijedeća, francusko-njemačka koprodukcija
Vampir (Vampyr, 1932.) koji i kritika loše prima te se Dreyer vraća novinarstvu. Idući dugometražni film režira tek 1943. godine pod nazivom
Dan gnjeva (Vredens dag). Riječ je o zvučnom filmu čije stilske odrednice (dugi kadrovi, pažljive kompozicije) Dreyer koristi i u budućim filmovima. Nakon
Två människor (1945.), režira nekolicinu kratkometražnih i dokumentarnih filmova, a 1952. godine postaje voditelj kina Dagmar u Kopenhagenu. Iduća dva dugometražna filma i ujedno zadnja
Ordet (1955.) i
Gertrud (1964.) režira u velikim vremenskim razmacima. Iako je imao dobru reputaciju kao redatelj, krasila ga je i etiketa fanatičnog perfekcionista i tiranina na snimanju, a teško je nalazio i financijere, a sve to rezultiralo je relativno malom filmografijom.