ULOGE:
Julian West (Allan Grey),
Maurice Schutz (vlasnik dvorca),
Rena Mandel (Gisèle),
Sybille Schmitz (Léone),
Jan Hieronimko (seoski liječnik)

SCENARIJ:
Christen Jul,
Carl Theodor Dreyer (prema zbirci priča Sheridana Le Fanua)

FOTOGRAFIJA:
Rudolph Maté,
Louis Née (nepotpisan)

MONTAŽA:
Tonka Taldy

Sadržaj:

Mladi Allan Grey istražitelj je okultnih pojava koji stiže u mjesto Courtempierre nedaleko Pariza. Nakon što se smjesti u svratištu, Alan će upoznati vlasnika obližnjeg dvorca koji će mu dati knjigu o vampirima, uz uputu da je otvori tek nakon njegove smrti. Mladić će uskoro upoznati i vlasnikovu kći Léone, mladu i privlačnu djevojku koja boluje od smrtonosne bolesti povezane s gubitkom krvi, kao i njezinu sestru Gisèle, za koju se čini da ju drže u svojevrsnom zatočeništvu. I Léone i Gisèle su izložene snažnom utjecaju Marguerite Chopin, starije žene s groblja, i seoskog liječnika. Allan će uskoro shvatiti da se u pozadini Léoneina teškog zdravstvenog stanja krije vampir koji djevojci siše krv, što će ga nagnati da za spas njezina života daruje vlastitu krv. No pritom će zapasti u gubitkom krvi induciran uznemirujući san, u kojem će vidjeti i vlastitu sahranu.

Snimljen četiri godine nakon redateljeva eponimnog ostvarenja Stradanje Ivane Orleanske, remek-djela koje je u kinima doživjelo komercijalni neuspjeh, fantastični horor suscenarista i redatelja Carla Theodora Dreyera (Listovi iz sotonine knjige, Dan gnjeva, Poštuj svoju suprugu), prvi je redateljev zvučni film, djelo temeljeno na dvjema pričama iz zbirke fantastičnih pripovjedaka In a Glass Darkly irskog književnika J. Sheridana Le Fanua, konkretno na pričama Soba u Letećem zmaju i Carmilia. Realizaciju filma financijski je potpomogao barun Nicolas de Gunzburg, koji je zauzvrat pod pseudonimom Julian West u njemu ostvario ulogu protagonista, mladića koji stiže u selo koje se našlo pod vampirskom kletvom. Kao njegov prvi zvučni film, Vampir je Dreyeru predstavljao veliki izazov, i iz razloga što je morao kreirati tri verzije filma na trima jezicima, i zbog zahtjevnosti samog predloška, koji je podrazumijevao stvaranje uvjerljivog oniričkog ozračja te elaboriranje teze da se prava strava ne nalazi oko nas, nego u našoj podsvijesti. Želeći koliko je moguće umanjiti problem s trima jezicima, Dreyer je u film nastojao unijeti što manje dijaloga, umjesto njih umećući međunatpise u stilu nijemog filma. U cilju postizanja što sugestivnijeg ozračja, film je umjesto u studiju sniman na izvanjskim lokacijama, a Dreyer je, u suradnji s glasovitim snimateljem Rudolphom Matéom (Strani dopisnik, Biti ili ne biti, Gilda), kojem je nepotpisan asistirao Louis Née, inzistirao na uporabi različitih fotografskih trikova kojima je slika ´zamagljivana´. Također, zvuk je gotovo u potpunosti snimljen naknadno, u studijima u Berlinu. Unatoč svemu navedenom, Vampir je pri premijernom prikazivanju doživio neuspjeh i kod publike i kod kritike, da bi ga redatelj naknadno premontirao prije francuske premijere, čime je polučio i bolji odjek. Iako je dugo vremena smatran najslabijim Dreyerovim ostvarenjem, film u kojem se vrlo efektno brišu granice između sna i jave, odnosno realnog i nerealnog, pri naknadnim je revalorizacijama stekao priličan ugled među kritičarima.

c/b, 75'