ULOGE:
Helge Nissen (sotona/ veliki inkvizitor / Erneste / Ivan),
Halvard Hoff (Isus),
Jacob Texiere (Juda),
Hallander Helleman (Don Gomez de Castro),
Ebon Strandin (Isabel,
Castrova kćer's Daughter),
Johannes Meyer (Don Fernandez)

SCENARIJ:
Edgar Høyer,
Carl Theodor Dreyer (prema romanu Marie Corelli)

FOTOGRAFIJA:
George Schnéevoigt

Sadržaj:

Nakon što po kazni bude poslan na Zemlju, sotona krene u iskušavanje ljudi. Za svaku ljudsku dušu koja ne uspije odoljeti njegovim iskušenjima dobit će dodatnih stotinu godina kazne, a za svaku onu koja mu se uspije oduprijeti od kazne će mu se oduzeti tisuću godina. A sotona će ljude iskušavati kroz četiri epizode koje će se odigravati u različitim povijesnim razdobljima na četiri različita mjesta na Zemlji. Jedno od njih je Palestina u četvrtom desetljeću nove ere, gdje će se sotona tijekom Kristova razapinjanja na križ ukazati u liku farizeja. Drugo se zbiva u Španjolskoj u doba Inkvizicije u 16. stoljeću, kad će sotona preuzeti ulogu Velikog inkvizitora. Treće se odigrava u Francuskoj u doba revolucije 1793. godine, kad će sotona običnog građanina pretvoriti u zločinca koji će kraljicu Mariju Antoanetu slijediti do njezina pogubljenja. A četvrto je Finska u razdoblju rusko-finskog rata 1918. godine, gdje će sotona u okupiranom gradu Hiroli preuzeti lik crvenog redovnika imenom Ivan.

Fantastična drama redatelja Carla Theodora Dreyera (Stradanje Ivane Orleanske, Dan gnjeva, Nevjesta iz Glomdala) temeljena je na motivima romana Sotonine tuge (The Sorrows of Satan) britanske književnice Marie Corelli, prema kojima je scenarij s nepotpisanim Dreyerom supotpisao Edgar Høyer. Treći Dreyerov redateljski, a drugi dugometražni projekt, ambiciozna je studija zla te njegova pojavljivanja i djelovanja u različitim povijesnim razdobljima, koju je u ono vrijeme još uvijek neiskusan filmaš kreirao pod utjecajem antologijske Netrpeljivosti Davida Warka Griffitha iz 1916. godine. Griffithov se utjecaj ponajviše vidi u posvajanju njegova inovativnog snimateljskog stila, čemu je Dreyer dodao realistični pristup temi, u skladu s redateljevim stavom da je realizam najvažniji, esencijalni sastojak svakog filma. Intrigantan je Dreyerov promišljen, nekonvencionalan pristup liku sotone, kojeg on vidi kao konfliktnu osobnost koja se i sama bori s vlastitim slabostima. No riječ je i o u određenoj mjeri predugom, ne u svim segmentima dovoljno razrađenom te mjestimice odveć propagandno intoniranom ostvarenju koje svakako imponira dojmljivim vizualnim prosedeom, za koji je ponajviše zaslužan snimatelj George Schnéevoigt, koji je s Dreyerom surađivao i u drami Poštuj svoju suprugu iz 1925. godine.

c/b, nijemi, 167'