ULOGE:
Henrik Malberg (Morten Borgen),
Emil Hass (Mikkel Borgen),
Birgitte Federspiel (Mikkelova supruga),
Preben Lerdorff Rye (Johannes Borgen),
Cay Kristiansen (Anders Borgen),
Ejner Federspiel (Peter Petersen),
Gerda Nielsen (Anne Petersen)

SCENARIJ:
Carl Theodor Dreyer (prema drami Kaja Munka)

FOTOGRAFIJA:
Henning Bendtsen

GLAZBA:
Poul Schierbeck

MONTAŽA:
Edith Schlüssel

Sadržaj:

Na danskom poluotoku Jyllandu početkom 30-ih godina dvadesetog stoljeća, u jednom selu žive udovac Morten Borgen i trojica njegovih sinova. Selo je konzervativna zajednica u kojoj je Morten cijenjeni pokrovitelj lokalne crkve, a svaki od njegovih sinova na svoj se način suprotstavlja dominantnom svjetonazoru. Dok je najstariji Mikkel oženjen plahom Inger, ujedno i skeptik i agnostik koji sve otvorenije iskazuje svoje stavove, srednji Johannes je nakon studija filozofije i smrti voljene zaručnice izgubio razum te umislio da je Isus Krist, a najmlađi Anders je zaljubljen u privlačnu Ann Petersen. No ona je kći Petera Petersena, vođe lokalne fundamentalističke sekte i čovjeka koji slijedi drugo vjersko učenje, te koji predstavlja Mortenova smrtnog neprijatelja. Nakon što Inger premine donoseći na svijet njezino i Mikkelovo dijete, to će inicirati pomirenje Mortena i Petera. A sve će postati još složenije kad na dan Ingerina pogreba Johannes uspije riječju oživjeti Inger i povratiti vlastiti razum.

Godine 1955. ovjenčana Zlatnim lavom te iste godine nagrađena Zlatnim globusom u kategoriji najboljeg inozemnog filma, ravnopravno s naslovima Stella Michaela Cacoyannisa, Dječje oči Yoshirâ Kawazua, Djeca, majka i general Lasla Benedeka te britanskim Dangerous Curves, drama Riječ redatelja Carla Theodora Dreyera (Stradanje Ivane Orleanske, Vampir, Dan gnjeva) adaptacija je istoimene drame danskog luteranskog svećenika i pisca Kaja Munka, koji je zbog otpora nacistima tijekom Drugog svjetskog rata ubijen te je kasnije proglašen mučenikom. Dreyerovo komercijalno najuspješnije ostvarenje i jedan od najznačajnijih filmova tadašnje danske i svjetske kinematografije, projekt je na ideju za realizaciju kojeg je Dreyer došao još 1933. godine, nakon što je Munkovu predstavu prvi put pogledao u kazalištu. No zbog financijskih problema, izbijanja rata i nacističke okupacije Danske, tijekom koje je Gustaf Molander dramu ekranizirao 1943. u susjednoj Švedskoj, projekt je morao pričekati. Novac za njegovu realizaciju Dreyer je naposljetku prikupio uz pomoć danske vlade, a u cilju postizanja što veće autentičnosti film je sniman u danskom obalnom mjestu Vedersøu, gdje je Munk služio kao pastor. Također zbog što veće autentičnosti, svi su glumci morali govoriti lokalnim dijalektom, zbog čega je angažiran i lingvist. Riječ je o djelu jednostavne dramske strukture, minimalističkog stila, sporog ritma, impresivne i nerijetko hipnotičke ugođajnosti te dojmljive uporabe svjetla, filmu kojim dominiraju dugi precizno komponirani kadrovi, srednji planovi i polagani pokreti kamere. Posrijedi je ostvarenje izuzetno emotivne i snažne završnice, u kojem se redatelj posvećuje svojoj stalnoj temi duhovnosti i potrebe za vjerom, te se bavi i motivom uskrsnuća, ali na benigniji način od onog u Munkovoj drami.

Uoči projekcije u subotu, 13. lipnja u 20 sati, uvodnu riječ o Dreyerovu stvaralaštvu održat će filmski redatelj i kritičar Živorad Tomić.

c/b, 126'