Deveta vrata

The Ninth Gate, igrani, triler, Francuska, Španjolska, SAD, 1999

REŽIJA: Roman Polanski

Deveta vrata

ULOGE:
Johnny Depp (Dean Corso),
Frank Langella (Boris Balkan),
Lena Olin (Liana Telfer),
Emmanuelle Seigner (djevojka),
Barbara Jefford (barunica Kessler),
Jack Taylor (Victor Fargas)

SCENARIJ:
John Brownjohn,
Enrique Urbizu,
Roman Polanski (prema romanu Artura Pérez-Revertea)

FOTOGRAFIJA:
Darius Khondji

GLAZBA:
Wojciech Kilar

MONTAŽA:
Hervé de Luze

Sadržaj:

Markantni Dean Corso stručnjak je za stare i rijetke knjige, ali i iznimno spretan trgovac koji obavlja poslove vrijedne stotine tisuća dolara. Nakon njegova posljednjeg uspješno obavljenog posla Deana angažira multimilijunaš i strastveni ljubitelj knjiga Boris Balkan. Dean za njega mora obaviti najneobičniji zadatak u dosadašnjoj karijeri, odnosno pronaći rijetki rukopis iz 1666. godine za koji se veže intrigantna legenda. Naime, riječ je o rukopisu koji je navodno napisao sam Sotona, a za koji se vjeruje da je sačuvan u svega tri otiska. Balkan već posjeduje jednog od njih, a prodao mu ga je bivši vlasnik koji se nedavno objesio. Bogataš se želi domoći i preostala dva otiska, a da bi došao do njih Dean će morati otputovati u Europu. No prije odlaska na put odluči posjetiti udovicu čovjeka koji se objesio, privlačnu Lianu koja ga iznenadi tvrdnjom da njezin suprug uopće nije kanio prodati knjigu. Ako je to istina, Balkan je ili ubio ili dao ubiti njezina muža, a to možda nisu i jedini zločini koje je spreman počiniti da bi se dočepao otisaka Sotonine knjige.

Triler s elementima horora Deveta vrata, za režiju kojeg je Roman Polanski, koji s Johnom Brownjohnom i Enriqueom Urbizuom potpisuje i scenarij, godine 1999. ovjenčan Europskom filmskom nagradom, prilikom čega je istaknuto da mu se nagrada dodjeljuje i za čitav dotadašnji opus, uspjela je adaptacija cijenjenog te i kod nas objavljenog i rado čitanog romana Klub Dumas ili Richelieuova sjena španjolskog romanopisca i novinara Artura Péreza-Revertea. On se hrvatskim čitateljima premijerno predstavio hvaljenim romanom Slika flamanskog majstora objavljenim 1997. godine, djelom iz kojeg je bilo razvidno zbog čega je riječ o jednom od najčitanijih španjolskih pisaca. Kasnije su objavljeni i njegovi romani Koža na bubnju, Učitelj mačevanja i Kraljica juga, koji su Pérez-Revertea i kod nas etablirali kao majstora trilera koji je sposoban izuzetno snažno i sugestivno čitatelje uvući u priče svojih romana koji su redom tzv. ´page-turners´. Prije nego što se posvetio književnosti, radio je kao ratni izvjestitelj, pa je tako 1991. za Španjolsku televiziju izvještavao iz rata u Hrvatskoj. To je iskustvo, odnosno svoj boravak u Hrvatskoj i BiH tijekom Domovinskog rata, opisao u romanu Territorio Comanche (Teritorij Komanča) objavljenom 1994. godine. Adaptirajući njegovo prozno djelo Roman Polanski se ponovo pozabavio jednom od svojih tematskih preokupacija, načinima na koje se zlo manifestira u suvremenom svijetu. Ovaj put u fokusu je Sotona, kojim se autor izravno bavio u remek-djelu Rosemaryna beba te nešto posrednije u horor-komediji Bal vampira, pa se u određenom smislu Deveta vrata mogu smatrati i zaključnim poglavljem neformalne trilogije. Priča filma je jednostavna i dosta predvidljiva, i Polanski to ni u jednom trenutku ne skriva. Naprotiv, on se ni ne trudi zavaravati gledatelje ili ih zavoditi na pogrešne tragove, već mu je takva pregledna storija temelj za gradnju sugestivnog tjeskobnog ozračja i konteksta narastajuće prijetnje koja okružuje protagonista. U realizaciji takve cjeline oslanja se na estetiziranu i likovno dojmljivu vizualnu komponentu dominantno zagasitih i oker tonova, za koju je u velikoj mjeri zaslužan i ugledni direktor fotografije Darius Khondji, koji je za rad na biografskoj drami Evita Alana Parkera bio nominiran za Oscara. Ako se tome dodaju spretno ambijentiranje zbivanja u probrane interijere i eksterijere New Yorka, Pariza i portugalskog gradića Sintre, polagani ritam naracije koji je u suglasju s narativnim ritmom proznog djela, umetanje ironijskih pa i parodijskih detalja u drugom dijelu, što sugerira da se film i ne treba shvatiti osobito ozbiljno, te prilično raspoložene glumačke interpretacije postave predvođene Johnnyjem Deppom i sjajnim karakternim glumcem Frankom Langellom, koji je za ulogu Richarda Nixona u biografskoj drami Frost/Nixon Rona Howarda osvojio oskarovsku nominaciju, vrlo povoljni dojmovi o filmu bivaju zaokruženi.

boja, 133'

Trailer