ULOGE:
Bela Lugosi (Count Dracula),
Helen Chandler (Mina),
David Manners (John Harker),
Dwight Frye (Renfield),
Edward Van Sloan (Van Helsing),
Herbert Bunston (Doctor Seward),
Frances Dade (Lucy),
Joan Standing (Maid),
Charles K. Gerrard (Martin)

SCENARIJ:
Garrett Fort

FOTOGRAFIJA:
Karl Freund

GLAZBA:
Heinz Roemheld

MONTAŽA:
Milton Carruth,
Maurice Pivar

KOSTIMI:
Ed Ware,
Vera West

Sadržaj:

U kočiji koja tijekom Valpurgine noći pred 1. svibanj putuje Karpatima prema Transilvaniji jedini putnik je odvjetnik i posrednik u trgovini nekretninama Renfield. Njegov zadatak je da za grofa Drakulu, koji stanuje u istoimenom dvorcu, dogovori najam opatije Carfax nedaleko Londona, gdje grof namjerava živjeti.

Kad prije odlaska u dvorac stigne u obližnje selo, Renfield u gostionici dozna da mještani vjeruju kako u dvorcu žive vampiri, te dobije upozorenje da ne odlazi onamo. On ipak nastavi put, te nakon vožnje tijekom koje kočijaš nestane, a šišmiš povede konje naposljetku stigne do dvorca. U sablasnom zdanju Renfielda dočeka šarmantni, elegantni i naočiti grof, koji ga obavijesti da već sljedećeg dana kani otputovati u Englesku. No Drakula će ubrzo hipnotizirati odvjetnika, koji će postati žrtvom grofa i triju dama u njegovoj službi.

Nedugo potom jedrenjak Vesta doživi havariju prilikom pristajanja u luci Whitby nedaleko opatije Carfax, a među putnicima bude pronađen i bijesni Renfield koji jede štakore i insekte. Dok on biva smješten u ordinaciji psihijatra Sewarda, grof Drakula će u londonskom kazalištu upoznati dobrodušnog psihijatra, ali i njegovu privlačnu kći Minu, njezina zaručnika Johna Harkera i obiteljsku prijateljicu Lucy Weston. Nitko od njih ni ne sluti da će svi ubrzo postati Drakuline žrtve, ponajprije Lucy koju će fascinirati otmjeni i slatkorječivi grof.

Uz kultne Nakaze (Freaks), priču o tjelesno deformiranim članovima cirkuske trupe koju je realizirao 1932. godine, upravo je fantastični horor Drakula najpoznatije i najuspjelije ostvarenje američkog majstora horora i istraživača 'ponora psihe' Toda Browninga. Štoviše, oba filma su zapravo amblematska djela autora čiji su neki biografski detalji zanimljivi podjednako kao i njegovi filmovi.

Browning je u tinejdžerskoj dobi pobjegao od kuće i priključio se putujućem cirkusu, gdje se među brojnim poslovima koje je obavljao izdvojila njegova najveća atrakcija. On bi preuzeo ulogu hipnotiziranog živog trupla, odnosno neke vrste zombija, koji bi pred publikom bio 'sahranjen' u kovčegu s ventilcijom, te nakon dan ili dva izvađen iz lijesa. S druge strane, vrijeme koje je proveo u cirkusu nedvojbeno je utjecalo na način na koji je u Nakazama prikazao skupinu cirkusanata, njihovu svakodnevicu i međusobne odnose.

Premda biografski podaci određenog autora često nisu pouzdani smjerokazi u definiranju njegove poetike, u Browningovu slučaju odviše su znakoviti da bi bili zanemareni. U tom je smislu teško izbjeći zaključak da je i njegova sklonost ka mračnim i zatvorenim prostorima nabijenima nelagodom, odnosno klaustrofilija, barem jednim dijelom uvjetovana iskustvom stečenim u mladim danima.

Snimljena godinu prije Nakaza, slobodna adaptacija glasovita romana Drakula irskog književnika Brama Stokera nije izravna ekranizacija proze objavljene 1897. godine, već se ponajprije temelji na brodvejskoj izvedbi komada Drakula dramatičara Hamiltona Deanea iz 1924. godine, koja je za osnovu uzela Stokerov roman, te koju je tri godine kasnije donekle preradio i revidirao američki pisac John L. Balderston. Upravo u tom detalju krije se određena stilska nedosljednost Browningova filma: njegov prvi dio intenzivno se i prilično učinkovito oslanja na poetiku njemačkog ekspresionizma, koji je u ono vrijeme utjecao na poimanje art-filma u Hollywoodu, dok je u drugom dijelu očito zaleđe brodvejske kazališne predstave.

Iza čitavog projekta stao je studio Universal, odnosno producent Carl Leammle Jr., koji je fasciniran Murnauovim Nosferatuom iz 1922. kanio snimiti raskošni spektakl. Takve planove omeli su dolazak zvučnog filma i velika gospodarska kriza, zbog čega su se morali rezati troškovi, pa je kao glavni predložak uzeta kazališna predstava koja se već dokazala kao komercijalno vrlo uspješna.

Iz današnje perspektive prva autorizirana filmska inačica Drakule (Murnauov film to nije bio) doima se u određenoj mjeri zastarjelo i anakrono, i zbog mjestimice trome režije i pretjerano teatralne i prenaglašene glume, no neosporno je riječ o klasiku koji se u vrijeme premijere prometnuo u veliki kino-hit.

Drakulu markantno utjelovljuje tada 49-godišnji Bela Lugosi, podrijetlom Mađar pravim imenom Béla Ferenc Dezső Blaskó, koji je upravo zahvaljujući ovoj ulozi te roli u Frankensteinovu sinu redatelja Rowlanda V. Leeja iz 1939. godine, ostao upamćen kao jedno od najpoznatijih glumačkih zaštitnih lica klasičnog horora, zajedno s Borisom Karloffom koji je iste 1931. godine u Universalovu hororu Frankenstein utjelovio legendarno čudovište iz pera Mary Shelley.

Zanimljivo je da naslovna uloga isprva nije bila namijenjena Lugosiju, već ju je trebao tumačiti Lon Chaney, zvijezda hitova Zvonar crkve Notre Dame Wallacea Worsleyja i Fantom u operi Ruperta Juliana iz prve polovice 20-ih, koji je međutim tijekom priprema projekta preminuo od raka grla.

Prema nekim izvorima Browning navodno nije bio pretjerano zainteresiran za film, zbog čega ga je dijelom režirao i Karl Freund, ugledni redatelj i veliki snimatelj koji je zaslužan za impresivan vizualni prosede remek-djela poput Metropolisa Frtza Langa, Dame s kamelijama Georgea Cukora i Otoka Largo Johna Hustona.

Kao zanimljivost valja izdvojiti i to da je studio Universal u vrijeme premijere film reklamirao kao ljubavnu storiju, i to sloganima 'priča o najčudnijoj strasti koju je svijet ikad vidio' i 'najneobičnija ljubav koju je čovjek ikad spoznao', igrajući tako na kombinaciju erosa i thanatosa te privlačenje gledatelja sugeriranjem neobične romanse.

Autor teksta: Josip Grozdanić

c/b, 75'