SCENARIJ:
Pere Portabella

FOTOGRAFIJA:
Elisabeth Prandi

MONTAŽA:
Oskar Gomez

Sadržaj:

Portabella izlaže drugi dio jednog od njegovih povijesnih uradaka, Generalnog izvještaja o nekim stvarima važnim za javno prikazivanje koji je izniknuo 1976. godine na početku procesa političke tranzicije netom nakon Francove smrti. Ovaj drugi „izvještaj“ napravljen je u kontekstu teške sustavne krize na kulturnom, ekonomsko-financijskom, političkom i energetskom polju. Iznad svega, ovaj izvještaj usprkos svim okolnostima svjedoči načinu na koji civilno društvo polako izlazi iz ove krize uz novostečenu važnost koja naprosto izvire iz ponovnog obnavljanja interesa običnih ljudi za bavljenje politikom.

Posljednji film Pere Portabelle Informe General II. El nuevo rapto de Europa (Generalni izvještaj II. Nova otmica Europe), sagledava političke, ekonomske, društvene i ekološke aspekte krize sa stanovišta umrežavanja i kulture. Informe General II tvori dijalog s novom,  restauriranom verzijom svojeg prethodnika, Informe general sobre unas cuestiones de interés para una proyección pública (Generalnog izvještaja o nekim stvarima važnim za javno prikazivanje).

Godine 1976. španjolski redatelj snimio je neizmjernu fresku u pokretu pokrivajući posljednje trzaje Francova režima i proces osnivanja demokratske države. Portabella svoje djelo strukturira na način da je gledatelj stalno svjestan filmske kamere i naracije koja proizlazi iz čina snimanja. Ova nova verzija nedavno je restaurirana kako bi bila prikazana uz premijeru Informe General II u Museo Reina Sofía, time zatvarajući diptih o proteklih četrdeset godina povijesti.

Informe General II reakcija je na jedno drugo povijesno doba, koje je također grozničavo, nemirno i pod velikim pritiskom, te u kojem kartografiju političara i institucija koji su formirani 1976. godine zamjenjuje dijagram višestruko otvorenih i promjenjivih čvorova. Na koji se način ovo civilno društvo reorganizira da bi povratilo pokretačku funkciju politike koja je sposobna  promijeniti stvari? Na koji način institucije odgovaraju na ovaj izazov? Na koji se način filmovi povezuju i uzajamno djeluju na ove nove procese?

Informe General II brani ulogu kulture kao konteksta za preispitivanje sadašnjice i javnu ulogu muzeja kao poprišta za izražavanje neslaganja i razvijanje kritičke imaginacije, na temelju koje možemo razmotriti koje su naše naslijeđene i neposredne “naracije” i koji tip subjekta ih može upregnuti i porinuti u budućnost. Znanost, grupe građana, spontani društveni pokreti i mreže nastale iz baze nadopunjuju kulturnu instituciju, iscrtavajući nesiguran ishod koji Portabellin film prikazuje i istovremeno preispituje.

boja, DCP, 126’