ULOGE:
Ben Kingsley (Georges Méliès),
Asa Butterfield (Hugo Cabret),
Sacha Baron Cohen (inspektor postaje),
Chloë Grace Moretz (Isabelle),
Ray Winstone (ujak Claude),
Emily Mortimer (Lisette),
Christopher Lee (gdin. Labisse)

SCENARIJ:
John Logan (prema knjizi Briana Selznicka)

FOTOGRAFIJA:
Robert Richardson

GLAZBA:
Howard Shore

MONTAŽA:
Thelma Schoonmaker

Sadržaj:

Pariz 30-ih godina prošlog stoljeća. Dječak Hugo Cabret bistri je i domišljati klinac koji nakon očeve tragične smrti s ujakom pijancem živi u vlažnim podrumskim prostorijama ispod željezničkog kolodvora Montparnasse. No Hugo gotovo svo vrijeme provodi skriven iza kazaljki velikog kolodvorskog sata, odakle promatra ljude koji se tuda svakodnevno kreću. Tu su tako ratnom ozljedom tjelesno hendikepiran žandar Gustav koji je zaljubljen u romantičnu cvjećarku Lisette, potom dvoje umirovljenika s psima te stari i vječno zlovoljni prodavač igračaka Georges. A Hugo je tehnikom i neobičnim izumima poput automatona zatravljen klinac koji je tu strast naslijedio od oca, te koji svoje skice svakodnevno bilježi u notes. Kad taj notes igrom slučaja dospije u Georgesove ruke, te kad dječak upozna starčevu unuku Isabelle, pokazat će se da se iza lika grubog prodavača krije nekadašnji mađioničar i pionir filma koji je u mladosti, prema vlastitim riječima nadahnut radom braće Lumière i „pogonjen duhom invencije“ snimio Ženu koja nestaje, Put na Mjesec i druga antologijska djela. Istodobno, druženje s Isabelle i Georgesom Hugu će pomoći u suočavanju s traumom gubitka oca.

Godine 2012. od 11 nominacija za Oscara, među ostalim i u najvažnijim kategorijama najboljeg filma i režije, kao i adaptiranog scenarija i glazbe koju je skladao dvostruki oskarovac Howard Shore, ovjenčana s pet Akademijinih statua u tehničkim kategorijama te onoj za najuspjeliju fotografiju stalnog suradnika Quentina Tarantina i trostrukog oskarovca Roberta Richardsona, te iste godine od tri nominacije za Zlatni globus nagrađena onim za najboljeg redatelja, pustolovna drama s elementima fantastike Hugo redatelja Martina Scorseseja uspjela je adaptacija romana The Invention of Hugo Cabret američkog ilustratora i pisca Briana Selznicka, daljnjeg rođaka glasovitog producenta Davida O. Selznicka. Martin Scorsese veliki je zaljubljenik u sedmu umjetnost i njezinu povijest, što je dokazao i izvrsnom dokumentarnom serijom Osobno putovanje s Martinom Scorseseom kroz američki film, pa djelo Hugo u tom smislu valja čitati ponajprije kao još jedno njegovo ljubavno pismo pokretnim slikama i njihovoj čaroliji. Ostvarenje kojem se u vrijeme premijere pogrešno prigovaralo zbog nejasne ciljane publike i pojednostavnjeno ga se smještalo u ladicu filmova za djecu, autorova je posveta ranom nijemom filmu i djelima ne samo Georgesa Mélièsa i braće Lumière, čiji su znameniti kadrovi sjajno inkorporirani i često duhovito reinterpretirani, nego i onima Thomasa Edisona, Harolda Lloyda, Charlieja Chaplina i Bustera Keatona. Scorseseova režija je elegantna, sugestivna i nerijetko spilbergovski razigrana, od uvodne sekvence s kamerom koja leti iznad kolodvora, preko prizora Hugoova sna u snu s elementima trilera i horora kojima se dočaravaju dječakova emotivna stanja, do scena s rekonstrukcijama Mélièsovih snimanja filmova i pokretanjem automatona koji će nacrtati znani kadar s raketom u Mjesečevu oku. Uz suradnju scenarista Johna Logana, koji je upravo za rad na redateljevu Avijatičaru osvojio prethodnu oskarovsku nominaciju, Scorsese minimalistički no učinkovito profilira niz sporednih i epizodnih likova, osobito žandara u izvedbi Sache Barona Cohena koji nesigurnost zbog tjelesnog hendikepa prikriva grubošću i agresivnošću istodobno pokušavajući privući pozornost šarmantne cvjećarke. Realiziran vrlo svrhovito iskorištenom i nimalo napadnom 3-D tehnologijom, Hugo je formalno film za djecu suštinski namijenjen odraslima, naročito strastvenim filmofilima kakav je i sam redatelj. U izvrsnom soundtracku filma skladatelj Howard Shore sjajno koristi poznate akorde simfonijske poeme Danse macabre Camillea Saint-Saënsa i skladbe Gnossienne No. 1 Erika Satiea.

boja, 126'