ULOGE:
Robert De Niro (Frank Sheeran),
Al Pacino (Jimmy Hoffa),
Joe Pesci (Russell Bufalino),
Harvey Keitel (Angelo Bruno),
Ray Romano (Bill Bufalino),
Bobby Cannavale (Skinny Razor),
Anna Paquin (Peggy Sheeran)

SCENARIJ:
Steven Zaillian (prema knjizi Charlesa Brandta)

FOTOGRAFIJA:
Rodrigo Prieto

GLAZBA:
Robbie Robertson

MONTAŽA:
Thelma Schoonmaker

Sadržaj:

U Pennsylvaniji tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća, podrijetlom Irca Franka Sheerana zatječemo kao vozača hladnjače s goveđim polovicama. Sheeran je u to vrijeme obiteljski čovjek iza kojeg je sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu, tijekom kojeg je na talijanskom bojištu naučio talijanski jezik, što će mu kasnije biti korisno u komunikaciji s mafijom, ali je i postao imun na ubojstva i smrt te je naučio slušati zapovjednike, odnosno nadređene. Sheeran sa suprugom i kasnije četiri kćeri skromno živi od službene plaće, pa kad mu mafijaš Russell Bufalino, njegov budući mentor a naposljetku i prijatelj koji će mu u jednom slučaju praktički spasiti život, ponudi obavljanje isprva manjih poslova za mafiju, Frank će to spremno prihvatiti. Tako će najprije postati mafijin ubojica, a onda će, zahvaljujući i poznanstvu i zaštiti više rangiranog mafijaša Angela Bruna, započeti njegov uspon kao pouzdanog i efikasnog izvršitelja povjerenih mu zadataka. Naposljetku će upoznati i Jimmyja Hoffu, moćnog i s mafijom čvrsto povezanog vođu snažnog sindikata Teamsters koji okuplja radnike prometnih i skladišnih službi, da bi Hoffa i njega postavio za niže rangiranog sindikalnog šefa. Irac će se postupno sprijateljiti i s Hoffom, kojeg će naposljetku, osim njegove tvrdoglavosti i nepristajanja da se na mafijin zahtjev povuče s čela sindikata, glave stajati i sukob s mafijašem Anthonyjem ´Tonyjem´ Provenzanom.

Godine 2020. nominirana za čak deset Oscara, uključujući i one najvažnije u kategorijama najboljeg filma, režije, dviju sporednih muških uloga i adaptiranog scenarija, od kojih međutim nije osvojila nijednog, te iste godine nominirana za pet Zlatnih globusa, također u najvažnijim kategorijama, biografska krimi-drama redatelja Martina Scorseseja vrlo je uspjela ekranizacija romana I Heard You Paint Houses američkog pisca Charlesa Brandta, koji je u scenarij pretočio oskarovac Steven Zaillian. Brandtova knjiga je nefikcijska proza, kronika života navodnog mafijinog plaćenog ubojice Franka Sheerana zvanog Irac, koji u knjizi priznaje zločine počinjene za mafijašku obitelj Bufalino iz grada Scrantona u Pennsylvaniji. Brandt je od 1991. do 2003. godine obavio seriju razgovora s Frankom Sheeranom, a tijekom jednog od tih razgovora Sheeran je Brandtu priznao da je upravo on ubio Jimmyja Hoffu, možda najpoznatijeg američkog sindikalnog vođu čija je sudbina i danas nerazjašnjena. Scorsese očekivano dojmljivo rekreira razdoblja u kojima se odigrava priča filma, od 50-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća. Pritom se oslanja i na impresivnu fotografiju iznimno darovitog Rodriga Prieta, s kojim je prethodno surađivao na Vuku s Wall Streeta i Tišini, i na vrlo raspoložene glumačke interpretacije postave u kojoj je i pomalo zaboravljena Anna Paquin, dobitnica Oscara iz filma Piano Jane Campion, u minutažom nevelikoj, ali značenjski važnoj ulozi Sheeranove najmlađe kćeri Peggy. Kao što se od redatelja Scorsesejeva kalibra moglo i očekivati, Irac je uglavnom impresivna mafijaška freska, tri i pol sata dugo i beskompromisno ostvarenje za realizaciju kojeg je Scorsese od Netflixa dobio sve što je tražio, i jaku glumačku postavu, i konačni proračun koji je od prvotnih 100 narastao na 175 milijuna dolara, i veliki broj lokacija i statista, čak i mogućnost da digitalno pomladi, a dijelom i postara, pouzdane oskarovce Roberta De Nira, Joea Pescija i pomalo manirizmu sklonog Ala Pacina. Te su promjene na licima izvedene superiorno, no osobito kod u vrijeme snimanja 76-godišnjeg De Nira javlja se nesklad između mladog lica i tjelesnih pokreta koji jasno odaju kretnje starijeg čovjeka. Irac je ugođajem sjetan i na momente vrlo tužan film, kao da se Scorsese i njegovi omiljeni glumci De Niro, Harvey Keitel i Joe Pesci, kojeg su Scorsese i De Niro jedva nagovorili na ponovno stajanje pred kamere, a u dobroj mjeri i Al Pacino, njime opraštaju od uloga i vrste filmova koje su ih proslavile. Kao da svi oni na neki način svode svoje umjetničke, a dijelom i životne račune, moguće i stoga što su svjesni da u današnjem Hollywoodu ovako skupu produkciju i zajednički projekt kao kultni, ali ipak ´oldtajmeri´ više neće moći dobiti. Zajedno sa scenaristom Stevenom Zaillianom, kojem ovakav tip priča odlično leži, Scorsese epsku mafijašku priču s neizbježnom mitologizacijom mafijaškog miljea sjajno križa s obiteljskom i intimnom dramom ne samo Franka Sheerana, nego u završnici i Russella Bufalina, te je Irac tako i priča o samoći. O samoći nekad utjecajnih mafijaša koji se u smiraj svojih života suočavaju sa sviješću o uzaludnosti svega što su radili formalno u cilju boljeg života svojih obitelji, obitelji koje su se raspale unatoč, a zapravo upravo zbog svega onoga što su bili i radili muževi i očevi kao njihovi formalni stupovi.

boja, 209'