Izgubio sam tijelo

J’ai perdu mon corps, animirani, Francuska, SAD, 2019

REŽIJA: Jérémy Clapin

Izgubio sam tijelo

SCENARIJ:
Jérémy Clapin,
Guillaume Laurant (prema vlastitom romanu)

GLAZBA:
Dan Levy

MONTAŽA:
Benjamin Massoubre

Sadržaj:

Jedna odsječena ruka bježi iz hladnjaka u pariškom laboratoriju i kreće na putovanje predgrađem Pariza s ciljem ponovnog sjedinjavanja s tijelom kojem pripada. Riječ je o mladiću imenom Naoufel, momku podrijetlom iz Maroka koji je kao dječak maštao o tome da postane pijanist i astronaut, te je već tada svoju svakodnevicu bilježio na magnetofonsku vrpcu. Jednom se s ocem i majkom vozeći automobilom, Naoufel je oca ometao u vožnji te je prouzročio sudar u kojem je on preživio, ali mu je oboje roditelja poginulo. Smatrajući se krivim za njihovu smrt, nakon toga se doselio u Francusku, kod hladnog i distanciranog ujaka Gigija i njegova grubog i neotesanog sina. A kad se zaposlio kao dostavljač pizza, kod šefa koji ga je često kritizirao zbog kašnjenja, Naoufel je pri jednoj dostavi na neobičan način upoznao mladu Gabrielle. Naime, ona je živjela u zgradi kroz vrata koje zbog neispravnog sigurnosnog mehanizma mladić nije mogao proći, te je s njom razgovarao putem portafona. No i to je bilo dovoljno da se zaljubi u Gabrielle, djevojku koja je radila u knjižnici i koju je počeo slijediti tijekom njezinih uzlazaka u grad.

Godine 2019. na festivalu u Cannesu ovjenčana glavnom nagradom u programu Tjedan kritike, iste godine na najznačajnijem svjetskom festivalu animiranog filma u Annecyju ovjenčana Nagradom publike i nagradom Cristal, sljedeće godine ovjenčana prestižnim francuskim filmskim nagradama César u kategorijama najboljeg animiranog filma i najuspjelije glazbe, te nominirana za Oscara, izvrsna animirana drama s elementima fantastike temeljena je na romanu Happy Hand (Sretna ruka) Guillaumea Lauranta, francuskog pisca i scenarista švicarskog podrijetla. Ekranizacija proznog predloška suscenarista kultne Amélie i hita Mali genijalac Jeana-Pierrea Jeuneta vizualno je impresivno ostvarenje bogato detaljima, raskošne animacije i kolorita te neobične liričnosti. Intenzivno se oslanjajući na nostalgiju za mladošću, bezbrižnošću i slobodom, uz maksimalno izbjegavanje eskapizma i patetike, naprotiv, film u kojem su sekvence iz protagonistova djetinjstva realizirane crno-bijelom tehnikom, dok su one iz odrasle dobi i one prikazane iz perspektive ruke ostvarene u boji, jedinstveno je djelo u kojem se tjeskobni i tragični detalji i pasaži izuzetno spretno križaju sa snolikim i poetičnim sekvencama dodatno nenametljivo obilježenima humorom, sli i melodramom. Sugestivnosti i emotivnosti priče istodobno ispripovijedane iz perspektive ruke kao i iz motrišta protagonista, u kojoj se crna komedija vješto križa s detaljima makabričnog horora, pridonose i skladna i precizna montaža Benjamina Massoubrea, majstora vizualnih efekata na hitovima Aleksandar Veliki Olivera Stonea i Zaruke su dugo trajale također Jeana-Pierrea Jeuneta, kao i izvrsna glazba nagrađivanog Dana Levyja (Carstvo vukova, Putnik).

boja, 81'

Trailer