Kad budem mrtav i beo

igrani, Jugoslavija, 1967

REŽIJA: Živojin Pavlović

Kad budem mrtav i beo

ULOGE:
Dragan Nikolić,
Ružica Sokić,
Neda Spasojević,
Dara Čalenić,
Severin Bijelić,
Nikola Milić

SCENARIJ:
Ljubiša Kozomara,
Gordan Mihić

FOTOGRAFIJA:
Milorad Jakšić-Fanđo

MONTAŽA:
Olga Škrigin

Sadržaj:

Janko Bugarski, zvani Džimi Barka, mladić je sa društvenog dna koji se potuca srpskom provincijom pokušavajući pronaći izlaz u karijeri pjevača, iako nema pjevačkog talenta. Susrećući putem kavanske pjevačice, pijanice i vucibatine, sezonske radnike, provincijske novinare i čitavu galeriju živopisnih likova, naposljetku stiže na natjecanje za mlade talente u Beogradu na kojem doživi fijasko.

Jedan od vrhunaca u redateljevu opusu i jedno od ključnih ostvarenja crnog talasa, film odlikuje beskompromisni naturalizam u prikazu socijalističke svakodnevice, a kroz ironijski odnos prema mitovima Jugoslavije i silovita kritika vladajućeg društvenog licemjerja. Film je na festivalu u Puli osvojio nagrade za najbolji film i režiju te nagradu za najbolji film na filmskom festivalu u Karlovyim Varyma.

c/b, 79'

Trailer