ULOGE:
Robert De Niro (Rupert Pupkin),
Jerry Lewis (Jerry Langford),
Diahnne Abbott (Rita Keane),
Sandra Bernhard (Masha),
Ed Herlihy

SCENARIJ:
Paul D. Zimmerman

FOTOGRAFIJA:
Fred Schuler

MONTAŽA:
Thelma Schoonmaker

Sadržaj:

Popularnog stand-up komičara i televizijsku zvijezdu Jerryja Langforda publika obožava, u tolikoj mjeri da ga mnoštvo obožavatelja uvijek dočekuje pred studijem u kojem snima emisije. Među njima je i otkačena mlada Masha, koja se jedne večeri uspije uvući na stražnje sjedište njegova automobila. Nakon što Langfordu pomoć u ophođenju s djevojkom pruži ekscentrični Rupert Pupkin, komičar ga primi u vozilo te mu Pupkin tijekom vožnje počne tumačiti da je i on daroviti komičar kojeg bi Jerry mogao ugostiti u studiju i tako mu se odužiti za pomoć. Kad mu nepromišljeno obeća da će ga pozvati, vjerujući da će ga se tako riješiti, Langford ni ne sluti da se time uvalio u velike nevolje koje će mu priuštiti uporni i agresivni Pupkin. On će se već sutradan pojaviti u Langfordovu studiju, da bi ubrzo, shvativši da ga ovaj izbjegava, odlučio uz Mashinu pomoć oteti komičara.

Protagonist crnohumorne satirične drame ovjenčane nagradom BAFTA za najbolji izvorni scenarij svojevrsni je parnjak Travisu Bickleu iz redateljeva Taksista, lik neduhovitog i napornog komičara koji je, slično Travisu koji želi ubiti predsjedničkog kandidata da bi zadivio i izbavio 12-godišnju prostitutku, spreman oteti TV-zvijezdu da bi doživio pet minuta slave i zadivio svoju srednjoškolsku ljubav. Također, ovaj film s Taksistom i Razjarenim bikom zaokružuje neformalnu trilogiju u kojoj su se Scorsese i De Niro fokusirali na opsesivne karaktere. Unatoč naslovu, Kralj komedije nije komedija, a Rupert Pupkin je asocijalan lik koji više odgovara današnjem vremenu nego vremenu u kojem je film snimljen, lik iritantnog samoproglašenog komičara koji pod svaku cijenu želi ostvariti medijsku slavu. Riječ je o odlično glumljenoj, tjeskobnoj i upozoravajućoj kulturalnoj satiri koja nikoga ne štedi, koja funkcionira i kao hommage glasovitom Jerryju Lewisu, no koja je ponajprije karakterna studija prijetećeg protagonista koji u sebi stalno potiskuje bijes i destrukciju te koji je u ostvarenju svojih snova spreman prijeći sve granice. Scorseseov prvi izbor za ulogu Jerryja Langforda bio je Johnny Carson, tijekom 70-ih najveća američka televizijska zvijezda i ikona TV-zabave, a kad je on odbio angažman redatelj je razmatrao opcije s Frankom Sinatrom i Deanom Martinom, da bi izbor naposljetku pao na Jerryja Lewisa. Dotad komercijalno najuspješnije Scorseseovo ostvarenje na snažno satiričan način tematizira kult slavnih osoba, a redatelj je tvrdio da je uloga Ruperta Pupkina najuspjeliji De Nirov nastup u njegovim filmovima. U svojim memoarima Scorsese on Scorsese redatelj je pohvalio Jerryja Lewisa, uz naglašavanje njegova izrazitog profesionalizma i izostanka bilo kakvih egoističnih ispada, kojima je glumac bio sklon. Sam Scorsese u filmu tumači dvije epizodne role, one čovjeka u kombiju i redatelja Langfordove emisije, a Pupkinovu majku koja se ne pojavljuje pred kamerom interpretira redateljeva majka. Uz to, kao skupina mladih huligana u jednoj sceni pojavljuju se članovi glasovitog punk benda The Clash Mick Jones, Joe Strummer i Paul Simonon.

boja, 109'