ULOGE:
John Getz (Ray),
Frances McDormand (Abby),
Dan Hedaya (Julian Marty),
M. Emmet Walsh (privatni detektiv Loren Visser),
Samm-Art Williams (Meurice)

SCENARIJ:
Joel Coen,
Ethan Coen

FOTOGRAFIJA:
Barry Sonnenfeld

GLAZBA:
Carter Burwell

MONTAŽA:
Ethan Coen,
Joel Coen,
Don Wiegmann

Sadržaj:

Teksas sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Sredovječni Julian Marty paranoidni je vlasnik kafića koji sumnja da mu je supruga Abby nevjerna. Uistinu, ona održava tajnu preljubničku vezu s Martyjevim konobarom Rayom, s kojim jednom prilikom neoprezno provede noć u motelu. Pritom ih fotografira privatni istražitelj Loren Visser, kojeg je Marty angažirao za praćenje supruge. Nakon što mu Visser predstavi fotografije, te Marty potvrdi svoje sumnje, Ray će dati otkaz na poslu, a Marty će mu zaprijetiti da će ga ubiti ako se ponovo pojavi u kafiću. Uz to će ga upozoriti da ne vjeruje Abby, jer da je ona prevrtljiva i nepouzdana. Kad Ray ubrzo bezuspješno pokuša oteti Abby, Marty će se opet obratiti Visseru, no ovaj put sa zahtjevom da ubije i njegovu suprugu i njezina ljubavnika. Isprva iznenađen tom ponudom, svim mastima premazani Visser će privučen velikom sumom koju mu Marty nudi naposljetku ipak prihvatiti posao. No nitko od njih ne sluti da će zbivanja krenuti neočekivanim tijekom i da se ništa neće odvijati prema njihovim zamislima.

Godine 1985. na festivalu Sundance ovjenčana Velikom nagradom žirija, sjajna noirovska krimi-drama Krvavo jednostavno impresivan je dugometražni scenaristički i redateljski prvijenac braće Joela i Ethana Coena. Oni su još početkom 70-ih realizirali filmove kratkog metra Zeimers in Zambezi i Lumberjacks at Play, a internetski izvori navode da su se u tim djelima braća okušala u žanrovima akcijske pustolovine i komedije, iz čega je moguće, makar i nategnuto, naslutiti njihov interes za raznolikim filmskim žanrovima. Nakon što je Joel 1980. režirao polusatnu dramu Soundings, s pričom o ženi koja održavajući seksualnu vezu sa svojim gluhim dečkom verbalno fantazira o seksu s njegovim najboljim prijateljem, koji sve prisluškuje, braća Coen su četiri godine kasnije odlučila usložiti i razgranati intrigantan zaplet o preljubu i njegovim posljedicama, dakako u omiljenom im žanru (neo)noira. Ostvarenje koje je u tadašnjem časopisu Kinoteka na prijelazu desetljeća osvojilo visoko mjesto na top-ljestvici najboljih filmova 80-ih mnogi i danas drže najuspjelijim djelom braće Coen. Ne samo stoga što je riječ o njihovu probojnom ostvarenju dojmljivog osebujnog, tjeskobnog i mizantropskog ugođaja, filmu u kojem je noir nadograđen detaljima modernog horora te koji osvaja iznimno sugestivnom režijom, čvrstim ritmom i sjajno kreiranim likovima, nego i stoga što je riječ o uistinu značajnom i velikom filmu, jednom od onih nakon kojih pojednostavnjeno rečeno ´više ništa nije bilo isto´. U svakom kadru filma Krvavo jednostavno razvidna je velika ljubav autora prema sedmoj umjetnosti, odlično poznavanje iste i maksimalna skrb o svakom detalju. Dakle sve ono što će postati stalna obilježja gotovo svih njihovih projekata do danas, makar su se u međuvremenu od nekadašnjih kultnih figura američkog neovisnog filma prometnuli u pouzdane filmaše bliže srednjoj struji. Naslov filma koji je značajan i po tome što je riječ o prvom dugometražnom ostvarenju koje je snimio kasnije cijenjeni direktor fotografije i redatelj Barry Sonnenfeld, autori su posudili iz romana Crvena žetva Dashiella Hammetta, glasovitog američkog pisca hardboiled odnosno ´tvrdokuhane´ proze. U tom romanu ´krvavo jednostavno´ je pojam kojim se opisuje stanje uma osobe koja je dugo izložena nasilju. Redateljski pristup braće Coen odgovara takvom opisu, pa je riječ o filmu sirove energije i snažne, zapravo žestoke režije. U njemu se nikoga ne štedi, ni nemoralne i prevrtljive likove, ali ni gledatelje. Njih se vrlo sugestivno usiše u noarovsku priču koja je intenzivna konstantno, praktički od prvog do posljednjeg kadra. Braća Coen sjajno koriste neurednu i ´prljavu´ estetiku američkog nezavisnog filma, svaki kadar je temeljito promišljen i virtuozno komponiran, a autori u viziji filmske cjeline ni u jednom trenutku ne popuštaju ni za milimetar.

boja, 99'