ULOGE:
Tenzin Thuthob Tsarong (Dalaj Lama - odrasli),
Gyurme Tethong (Dalaj Lama - 12 godina),
Tulku Jamyang Kunga Tenzin (Dalaj Lama - 5 godina),
Tenzin Yeshi Paichang (Dalaj Lama - 2 godine),
Tencho Gyalpo (majka),
Tenzin Topjar (Lobsang),
Tsewang Migyur Khangsar (otac)

SCENARIJ:
Melissa Mathison

FOTOGRAFIJA:
Roger Deakins

GLAZBA:
Philip Glass

MONTAŽA:
Thelma Schoonmaker

Sadržaj:

Prema budističkom vjerovanju Dalaj Lama je stalna reinkarnacija Budine duše. Nakon što Lama umre, tibetanski svećenici kreću u potragu za djetetom u kojem će biti reinkarniran njegov duh. Poslije smrti 13. Dalaj Lame, svećenici 1937. godine njegovu reinkarnaciju prepoznaju u dvogodišnjem djetetu imena Lhomo Thondup, koje živi u malom tibetanskom selu. Njegovo ime od tada će biti Tenzin Gyatso, a dvije godine kasnije stići će u Lhasu kako bi učio za budističkog svećenika i državnog poglavara. Nakon što 1940. bude ustoličen kao ´tulku´, odnosno kao preporođeni poglavar tibetanskih budista, Dalaj Lama će odrastati u duhovnoj izolaciji, zaštićen od zapadnih utjecaja i kineske invazije na Tibet, koja će budističke vođe natjerati u bijeg. Propovijedajući mir i razumijevanje, Dalaj Lama će otputovati u Kinu kako bi se susreo s Mao Zedongom. No on je Tibetance smatrao nižim bićima zatrovanima religijom, pa nije želio odustati od daljnje invazije. Stoga će Dalaj Lama biti prisiljen odlučiti hoće li ostati u Tibetu i boriti se za svoj narod, ili pak pobjeći iz domovine i tako izbjeći sigurnu smrt.

Godine 1998. nominirana za četiri Oscara, uključujući i one za uistinu impresivnu fotografiju dvostrukog oskarovca i stalnog suradnika braće Coen Rogera Deakinsa te sjajnu glazbu tri puta za Oscara nominiranog Philipa Glassa, koji je iste godine osvojio i nominaciju za Zlatni globus, povijesna biografska drama redatelja Martina Scorseseja nudi duhovnošću prožet i dirljiv portret tibetanskog vođe prema kojem redatelj očito osjeća veliku naklonost i privrženost. Film koji je doživio neuspjeh na kino-blagajnama, i zbog snimanja kojeg su Scorsese, scenaristica Melissa Mathison i još nekoliko članova producentskog tima od strane kineske vlade dobili doživotne zabrane ulaska u Kinu, treće je, nakon Posljednjeg Kristova iskušenja, a prije Šutnje, ostvarenje u kojem redatelj izravno propituje religijsku tematiku. Djelo koje funkcionira i kao jasan Scorsesejev politički stav o Tibetu i onoga kroz što tibetanski narod i kultura prolaze u kontekstu kineske agresije, dijelom je realizirano pseudodokumentarističkim izvedbenim pristupom, uz većinsku suradnju s neprofesionalnim glumcima koji su redom odradili izvrsne angažmane. No tijekom gledanja filma može se steći i dojam da Scorsese pretjerano i ne poznaje i ne razumije Tibet, da je ono što zna popabirčeno s različitih strana, a osobito mu je kao i većini filmaša koji pristupaju sličnoj tematici, npr. Jean-Jacquesu Annaudu u pustolovnoj biografskoj drami Sedam godina u Tibetu, teško razumjeti utjecaj koji religija ima na Tibetance. Lako je razumjeti idejnu razinu filma, autorov poziv ljudima različitih vjera da pronađu ono što ih međusobno povezuje. Dio problema leži i u tome što bilo koji filmski, književni, stripovski i slični junak mora barem u određenoj mjeri biti obilježen sumnjama i dvojbama, a Dalaj Lama kao neupitno ispravan i zapravo savršen lik jednostavno nije takav. U vrijeme premijere film je s jedne strane kritiziran kao jednodimenzionalan i hagiografski, dok su s druge isticane Scorseseova neosporna redateljska vještina, dojmljiva vizualnost i iskrena emotivnost. Inicijalna ideja za projekt potekla je od scenaristice Melisse Mathison, nekadašnje supruge Harrisona Forda koja je nominaciju za Oscara osvojila za suradnju sa Stevenom Spielbergom na megahitu E.T., a koja je u izravnom razgovoru s Dalaj Lamom dobila njegov pristanak za realizaciju projekta, da bi naknadno kao redatelja izabrala Scorseseja. Film je većinom sniman u studijima Atlas u Quazazateu u Maroku, dok je dio scena snimljen u budističkom samostanu Karma Triyana Dhamachakra u mitskom Woodstocku u državi New York.

boja, 134'