Sadržaj:
Mnogi se Austrijanci još točno mogu sjetiti kako su proveli ljeto 1978. godine kad je nogometna reprezentacija Austrije igrala jedan od svojih najboljih turnira na svjetskom prvenstvu u Argentini. Vrhunac je bila pobjeda 3 : 2 nad Njemačkom u Cordobi, a radijski reporter Edi Finger postao je besmrtan, jer je "poludio". To ljeto devetogodišnji Tondo (Niki Ryba) provodi u Beču: ljetni praznici bez velika putovanja koje si susjedi mogu priuštiti. Dugi ljetni praznici imaju vlastiti ritam: u početku se čini kao da vrijeme ne postoji, a pri kraju ono ipak pobjegne... Taj srednje dugi igrani film Antonina Svobode izvrsno nam prenosi ugođaj tromosti i seksualne potištenosti. Gostionica kao središnje mjesto radnje, rekviziti u kojima se manifestiraju kasne sedamdesete godine (fantastična je, na primjer, scena, kad starija sestra povede Tonda k jednom svom prijatelju pa ga onda pošalju da se igra s modelom bicikla - modelom kakav se mogao izmisliti samo u glamouroznim sedamdesetim; odlučujući detalj je krzneno sjedalo), sitni trikovi iza pulta, kojima otac održava dobro raspoloženje gostiju i svoje poslovanje, susjeda prikovana za krevet kojoj Tondo svaki dan nosi hranu - sve se to stapa u splet manje ili više skurilnih, kafkijanskih događaja, koje Tondo uglavnom ne komentira i prema van prilično ravnodušno prima. Unatoč tomu, Ljetni praznici u biti je realističan film, miljama udaljen od izrabljivanja klišeja o Beču, na kakvo često nailazimo na austrijskom filmu, i s uvjerljivom mladom zvijezdom u glavnoj ulozi (Bert Rebhand).

boja, 40 min