ULOGE:
Elizabeth Taylor (Maggie),
Paul Newman (Brick),
Burl Ives (Big Daddy),
Jack Carson (Gooper),
Judith Anderson (Big Mama),
Madeleine Sherwood (Mae)

SCENARIJ:
Richard Brooks,
James Poe (prema drami Tennesseeja Williamsa)

FOTOGRAFIJA:
William H. Daniels

GLAZBA:
Charles Wolcott

MONTAŽA:
Ferris Webster

Sadržaj:

Bivša srednjoškolska zvijezda američkog nogometa, Brick Pollitt, i njegova supruga Maggie zvana Mačka dolaze u posjet njegovoj južnjačkoj obitelji, jer Brickov otac zvan Veliki Tatica slavi 65. rođendan. Brick je već godinama depresivan i ovisan o alkoholu, te odbija svaki Maggiein pokušaj nježnosti. To stvara velike napetosti u odnosu mladog bračnog para, a okolina postavlja pitanje zašto njih dvoje još nemaju djece, dok ih Brickov brat, odvjetnik Gooper, i njegova supruga Mae imaju već nekoliko. Kad Brick i Maggie stignu na imanje njegova oca, Veliki Tatica je još na liječničkom pregledu, odakle se svojim privatnim avionom, zajedno s Velikom Mamom, vraća kući donoseći novost da ne umire od raka. Prava istina je, međutim, sasvim obrnuta, samo su je liječnici prešutjeli Velikom Tatici – ima neoperabilan karcinom i umrijet će u roku od godine dana. Brick i Gooper to saznaju od očeva privatnog liječnika, a Brick u povjerenju to priopći Maggie, koja inzistira da se sin zbliži s ocem, i zbog emotivnih i zbog praktičnih razloga, naime njoj nije svejedno kome će pripasti veći dio Tatičina nasljedstva…

Mačka na vrućem limenom krovu adaptacija je jedne od najčuvenijih drama Tennesseeja Williamsa, postavljene 1955. na Broadwayu u režiji slavnog Elije Kazana. Očekivalo se da će Kazan raditi i filmsku prilagodbu, kao što je prethodno, s velikim uspjehom, ekranizirao Williamsov najslavniji komad Tramvaj zvan čežnja, međutim on je već bio sit toga da se njegovo djelovanje uglavnom povezuje s Williamsovim komadima, s pravom smatrajući da je autor puno širih interesa i značaja. Stoga se filmske verzije poduhvatio ugledni Richard Brooks, tada najpoznatiji po klasičnom društveno-kritičkom ostvarenju Džungla na školskoj tabli iz 1955., koji je godinu prije snimanja Mačke na vrućem limenom krovu adaptirao još jedno klasično književno djelo, roman Braća Karamazovi Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, a oba će se ostvarenja u kinima naći iste, 1958. godine. Očekivalo se da će ekranizacija Williamsove drame, baš kao i Tramvaja zvanog čežnja, biti ostvarena u 'umjetničkijoj' crno-bijelog tehnici, no Brooks je inzistirao na koloru, želeći i zbog estetskih i zbog komercijalnih razloga da do punog izražaja dođu prodorno plave oči Paula Newmana i raritetne ljubičaste oči Elizabeth Taylor. I dok je Taylor u to doba već bila velika zvijezda, sedam godina stariji Newman (tada 33-godišnjak) upravo će te 1958. doseći zvjezdani status s tri bitna filma u istoj godini – pored Mačke…, glavne je uloge tumačio i u Dugom, toplom ljetu Martina Ritta te Ljevorukom revolverašu Artura Penna. No, iako su Newman i Taylor odlični u svojim rolama, šou im je 'ukrao' folk pjevač Burl Ives koji je briljirao kao Veliki Tatica, u ulozi koju je tumačio i u Kazanovoj kazališnoj verziji koja ga je, uostalom, i proslavila. Mačka na vrućem limenom krovu ostvarila je velik kritičarski i komercijalni uspjeh, bila je nominirana za šest Oscara - za najbolji film, režiju, scenaristički adaptaciju, glavnu mušku i žensku ulogu te kolor fotografiju, no nije osvojila nijedan (te je godine većina ključnih Oscara pripala mjuziklu Gigi Vincentea Minnelllija). Usprkos tako snažnom odjeku filma, autor izvornika Tennessee Williams bio je potpuno razočaran, jer Brooks i njegov koscenarist James Poe znatno su se odmaknuli od predloška, maksimalno zatomljujući snažne Williamsove aluzije na homoseksualnost Brickova lika (zbog takva iznevjeravanja izvornika, ponudu da režira taj scenarij odbio je George Cukor, kao i Williams autor homoseksualnih nagnuća). Neovisno o tome, filmska je verzija nesumnjivo dojmljivo ostvarenje fascinantnog dizajna i odličnih glumačkih izvedbi.

boja, 108'