SCENARIJ:
Pere Portabella

FOTOGRAFIJA:
Manel Esteban

GLAZBA:
Carles Santos

MONTAŽA:
Teresa Alcocer

Sadržaj:

Kao dio promocije izložbe Miró L'altre, koju je 1969. godine organiziralo Udruženje katalonskih arhitekata, njihov odbor angažirao je Pere Portabellu da snimi Miróa kako slika “plakat” za izložbu na prozorima u prizemlju zgrade. Portabella međutim nije htio snimiti dokumentarac koji bi bio puko svjedočanstvo čina. No, rekao je kako će snimiti film ako nakon izložbe Joan Miró uz pomoć čistača sȃm izbriše svoju sliku. Joan Miró bespogovorno je prihvatio ovu ideju. Suučesništvo je između filmaša i slikara pri snimanju filma evidentno.

Akcija je povezana s dinamikom tadašnje konceptualne umjetnosti, kao i filmaševim radikalnim idejama. Bio je to performans- happening s naglaskom na procesualnost i akciju, a ne na završeno djelo i vječne umjetničke vrijednosti. Louis Aragon napisao je tekst Barcelona u zoru (Barcelone a l'aube) hvaleći Miróovu gestu što je izazvalo burne rasprave u umjetničkom miljeu. Protivnici su oplakivali izgubljenu mogućnost posjedovanja još jednog Miróova murala. Likovni kritičar Moreno Galván napisao je članak u novinama koji glasi: “Gledanje kako Joan Miró uništava umjetničko djelo koje je stvorio vlastitim rukama, prizor je koji nikad više ne bih htio vidjeti.” Ipak, dodaje: “Moram priznati da ima nešto fascinantno u gesti koju je poduzeo Miró zajedno s grupom mladih arhitekata iz Barcelone. Ima nešto iznimno lijepo u činu uništavanja pola milijuna dolara usred bijeloga dana.” Jedan od onih koji su pozitivno reagirali bio je likovni kritičar Alexandre Cirici koji je napisao: “Rad koji prkosi uglađenim manirama, financijskoj spekulaciji, mitskoj ideji umjetnika-svećenika, te koji je ujedno slika nasilja na ulicama. Riječ je o radikalnom otklonu od sustava etabliranih vrijednosti.”

c/b i boja, DCP, 15’