Momci i djevojke

Guys and Dolls, igrani, mjuzikl, komedija, SAD, 1955

REŽIJA: Joseph L. Mankiewicz

Momci i djevojke

ULOGE:
Marlon Brando (Sky Masterson),
Jean Simmons (Sarah Brown),
Frank Sinatra (Nathan Detroit),
Vivian Blaine (gđica. Adelaide),
Robert Keith (poručnik Brannigan)

SCENARIJ:
Joseph L. Mankiewicz

FOTOGRAFIJA:
Harry Stradling Sr.

GLAZBA:
Frank Loesser

MONTAŽA:
Daniel Mandell

Sadržaj:

Kockar Nathan Detroit pokušava organizirati ilegalnu kockarsku partiju, ali policija predvođena poručnikom Branniganom odlučna je da to spriječi. Pod policijskim pritiskom sva mjesta gdje je ranije priređivao svoje partije Nathanu otkazuju suradnju, jedino mu je u susret spreman izaći vlasnik jedne garaže, ali pod uvjetom da ostavi polog od tisuću dolara. Dodajući mu sol na ranu, Nathanova zaručnica Adelaide želi da se napokon vjenčaju nakon 14 godina veze, zahtijevajući i da prestane s ilegalnim aktivnostima. On ustraje u namjeri da organizira ilegalnu partiju, a novac za polog odluči nabaviti od oklade sa svojim starim poznanikom Skyjom Mastersonom. Nathan se okladi sa Skyjom da Sky neće uspjeti odvesti djevojku po Nathanovom izboru na večeru u kubansku prijestolnicu Havanu, središte glamurozne zabave. Samouvjereni kockar siguran je da će okladu dobiti jer je njegov izbor narednica Sarah Brown, velika protivnica kockanja…

Godinu nakon jednog od svojih najcjenjenijih filmova, Bosonoge kontese s Humphreyjem Bogartom i Avom Gardner, Joseph L. Mankiewicz, pomalo iznenađujuće, realizirao je svoj jedini mjuzikl Momci i djevojke. Film je nastao u produkciji glasovitog Samuela Goldwyna i adaptacija je istoimenog kazališnog broadwayskog predloška iz 1950. skladatelja i tekstopisca Franka Loessera. Filmska verzija poznata je po rivalstvu Marlona Branda i Franka Sinatre, jer Sinatra nije mogao prežaliti da je glavna uloga Skyja Mastersona pripala ne-pjevaču Brandu; zato na snimanju nije želio izravno komunicirati s njim, a kamoli mu pomoći u pjevačkim dijelovima kad ga je Brando za to zamolio (Sinatra je dobro i bolno pamtio kako je Brando umjesto njega prethodno dobio glavnu ulogu u ostvarenju Elije Kazana Na dokovima New Yorka koji je smjesta postao klasik). No Brando je bio daleko veća filmska zvijezda od Sinatre i zato mu je pripala glavna uloga, u čemu ga je Mankiewicz odlučno podržavao, iako se velika zvijezda silno mučila sa svojim pjevačkim brojevima. Svaki je snimao s bezbrojnim repeticijama, a na kraju su pjesme koje pjeva nastale 'krpanjem', tako da su razni takeovi povezivani u cjelinu. Nakon što je tadašnja zvijezda Betty Grable odustala od glavne ženske uloge Sarah Brown, Goldwyn je poželio angažirati Grace Kelly, međutim ona nije imala slobodne termine, a javila se i Marilyn Monroe, koja je od vremena kad je Mankiewicz surađivao s njom u Sve o Evi od nepoznate starlete postala velika zvijezda, ali režiser je nije želio u toj roli te se nije javljao na njezine telefonske pozive. Jean Simmons (Hamlet, Tunika, Spartak) bila je tek treći izbor za ulogu, no i Goldwyn i Mankiewicz oduševili su se njome – Goldwyn je izjavio da je bio tako sretan što Grace Kelly nije bila slobodna, a Mankiewicz je za Simmons kasnije rekao da je „san (…), fantastično talentirana i enormno podcijenjena djevojka. S obzirom na talent, Jean Simmons je za mnogo klasa iznad većine svojih suvremenika, i čovjek se pita zašto nije postala velikom zvijezdom kakvom je mogla biti“. Još mnogo kasnije sama je Simmons izjavila za Mankiewicza, dvadeset godina starijeg od nje, da zna da je bio zaljubljen u nju, ali misli da je i ona bila zaljubljena u njega, i da je to tajna koju sada priznaje. Momci i djevojke bili su nominirani za četiri Oscara – za najbolju kolor fotografiju, kolor scenografiju, kolor kostimografiju i glazbu, a dobili su Zlatne globuse za najbolji film u kategoriji komedije ili mjuzikla te Jean Simmons za glavnu žensku ulogu u istoj kategoriji.

boja, 150'

Trailer