Muškarci više vole plavuše

Gentlemen Prefer Blondes, igrani, mjuzikl, romantična komedija, SAD, 1953

REŽIJA: Howard Hawks

Muškarci više vole plavuše

ULOGE:
Jane Russell (Dorothy Shaw),
Marilyn Monroe (Lorelei Lee),
Charles Coburn (Sir Francis 'Piggy' Beekman),
Elliott Reid (Ernie Malone),
Tommy Noonan (Gus Esmond Jr.,
George Winslow (Henry Spofford III)

SCENARIJ:
Charles Lederer (prema mjuzklu Josepha Fieldsa i Anite Loos)

FOTOGRAFIJA:
Harry J. Wild

GLAZBA:
Leigh Harline,
Lionel Newman,
Hal Schaefer,
Herbert W. Spencer

MONTAŽA:
Hugh S. Fowler

Sadržaj:

Brodvejske kabaretske zabavljačice Lorelei Lee i Dorothy Shaw nerazdvojne su prijateljice koje na Lorelein zahtjev odluče otputovati u Pariz. Ondje bi, naime, kako Lorelei vjeruje trebao stići i njezin zaručnik, multimilijunaš Gus Esmond, te bi se njih dvoje trebali i vjenčati. Dorothy pristane na njezin zahtjev jer se nada da bi tijekom putovanja i ona mogla pronaći muškarca koji će joj postati životni partner. Dok putuju u Pariz, djevojke ni ne slute da je izuzetno ljubomorni Gus unajmio privatnog detektiva, mladog i naočitog Ernieja Malonea, čiji je zadatak da ih prati i špijunira. No Ernieja ubrzo snažno privuče crnka Dorothy, dok za plavušu Lorelei apriori zaključi da je praznoglava. Ona, međutim, ne skriva da ju zanima isključivo novac, te je spremna zavesti svakog muškarca koji joj se učini kao dobra partija.

Romantična mjuzikl komedija Muškarci više vole plavuše redatelja Howarda Hawksa izuzetno je uspjela ekranizacija istoimenog brodvejskog mjuzikla iz 1949. godine, scenarista Josepha Fieldsa i Anite Loos, tekstopisca Lea Robina i autora glazbe Julea Stynea. Mjuzikl iz kojeg su se neke pjesme, poput Diamonds Are a Girl´s Best Friend, prometnule u velike hitove, temeljio se pak na popularnom humorističnom romanu također istog naslova američke književnice Anite Loos, objavljenom 1925. godine. Riječ je o izvrsnom, odlično režiranom, dinamičnom, izuzetno šarmantnom i duhovitom te vrlo raspoloženo glumljenom filmu koji obiluje atraktivno koreografiranim i uprizorenim plesnim sekvencama, baš kao i efektno pomaknutim sporednim likovima i duhovitim dijalozima. Film je u vrijeme premijere postao golemi hit i Marilyn Monroe je pretvorio u veliku zvijezdu, iste 1953. godine u kojoj je ona ulogom u Niagari Henryja Hathawaya ostvarila probojni nastup. Monroe uistinu briljira u ulozi Lorelei Lee, sjajna protuteža njezinu liku je realna i odlučna Dorothy Shaw koju razigrano tumači Jane Russell, a premda su obje glumice podjednako prisutne na ekranu, Monroe je bila plaćena svojim tada uobičajenim honorarom od 500 dolara tjedno, dok je Russell sveukupno zaradila 200 tisuća dolara. U pisanju romana koji je u ishodištu čitave priče, a koji je koncipiran kao niz dnevničkih zapisa protagonistice, koji namjerno obiluje gramatičkim i pravopisnim pogreškama te u kojem protagonistica susreće i Sigmunda Freuda, Anita Loos je nadahnuće pronašla u životu svog prijatelja, uglednog intelektualca H. L. Menckena, američkog novinara, esejista i satiričara koji se „poput dječarca”, kako je književnica pisala, na jednoj zabavi zaljubio u „priprostu” plavušu. Roman je izvorno tijekom 1925. objavljivan u nastavcima u magazinu Harper´s Bazaar, da bi godinu kasnije bio objavljen i kao knjiga, te se probio na drugo mjesto najprodavanijih romana te godine. Loos je dvije godine kasnije objavila i nastavak But Gentlemen Marry Brunettes (Ali muškarci se žene brinetama), koji je s ne osobitim uspjehom također ekraniziran 1955. godine, opet s Jane Russell u glavnoj, ali s Jeanne Crain u najvažnijoj sporednoj ulozi te s Richardom Saleom u redateljskom stolcu. I u slučaju filma pjesma Diamonds Are a Girl´s Best Friend je postigla izniman uspjeh, jedna je od najpoznatijih u filmskoj povijesti, a često je citirana i varirana, primjerice 1985. u Madonninu spotu za pjesmu Material Girl te u 100. epizodi televizijske hit-serije Tračerica.

boja, 91'

Trailer