SCENARIJ:
Miloš Forman,
Ivan Passer

FOTOGRAFIJA:
Miroslav Ondrícek

GLAZBA:
Jirí Slitr

MONTAŽA:
Miroslav Hájek

Sadržaj:

Glazbeni pseudodokumentarac sastavljen od dva tematski međusobno povezana dijela. U prvom dijelu naslovljenom Kad ne bi bilo glazbe pratimo probe limene glazbe negdje u provinciji tadašnje Čehoslovačke. Dok autoritarni vođa pokušava strogim nalozima održati red među glazbenicima amaterima, dvojicu od tih glazbenika iz suprotstavljenih orkestara more sasvim drugačije brige. Jedan je sramežljivi mladi trombonist Vladimír Pucholt, a drugi trubač Václáv Blumental. Obojica razmišljaju o tome da odustanu od nastupa na skorom festivalu orkestara. Oni bi, naime, željeli gledati atraktivnu motociklističku utrku koja se za nevolju održava istodobno kad i festival. Kad se odluče na poduzimanje tog koraka, bit će proglašeni ´izdajnicima´ i otpušteni iz svojih orkestara. U drugom segmentu naslova Audicija pratimo audiciju za kazalište Semafor, na koju su se prijavile stotine mladih djevojaka, velikim dijelom tinejdžerica. Među njima se izdvaja nekoliko djevojaka, osobito mlada pedikerka koja upravo zbog pjevačke audicije odluči tog dana otići ranije s posla. A da bi to i napravila, bit će prisiljena slagati svojoj šefici tako što će izmisliti da je pozvana na suđenje. A na samoj audiciji konkurenticu će dobiti u poluprofesionalnoj pjevačici imena Vera, djevojci koja zna pjevati, no koja zbog velike treme neće moći otpjevati ni jednu notu.

Projekt suscenarista i redatelja Miloša Formana, koji je scenarij napisao u suradnji s velikim češkim scenaristom i redateljem Ivanom Passerom (Intimno osvjetljenje), inicijalno je zamišljen kao dokumentarni zapis audicije koju gledamo u drugom dijelu. Međutim, producentima Seboru i Boru iz glasovitog studija Barrandov snimljeni materijal se toliko svidio da su Formanu predložili da snimi još jedan temom sličan kraći film, da bi se oba mogla prikazivati u zajedničkom cjelovečernjem terminu. Filmovi funkcioniraju kao dokumentarci, tako se većinom i vode, iako je riječ o priređenom odnosno insceniranom materijalu. Naglasak je na likovima koji su predočeni kao obični ljudi koji se ponašaju prirodno, a tako i razgovaraju, a to je pak nerijetko i smiješno i dirljivo. Forman je u suradnji s Passerom kreirao zanimljiv prikaz generacije mladih 60-ih godina prošlog stoljeća, ljudi koji su na počecima svojih životnih putova te koje s jedne strane muče teško ostvarive ambicije, dok s druge žive u besparici i autoritarnom društvu koje su izgradili njihovi roditelji. U drugom segmentu Forman je ulogu mlade pjevačice Vere dodijelio svojoj tada budućoj supruzi, pjevačici Veri Kresadlovoj. U nju se zaljubio dok je tijekom proba pred audiciju kao članica pjevačkog trija počela izvoditi pjesmu The Loco-Motion, nije mogao maknuti pogled s visoke djevojke tamne kose i stisnutih usana, nakon čega joj je prišao te ju upitao bi li željela sudjelovati u filmu. Nakon nastupa pred kamerama Vera je dobila i angažman u kazalištu Semafor, tada najpopularnijem teatru u Pragu, te se afirmirala kao pjevačica. Istodobno je započela i veza nje i Formana, koja je završila brakom.

c/b, 47'