ULOGE:
Michael Stuhlbarg (Larry Gopnik),
Richard Kind (ujak Arthur),
Fred Melamed (Sy Ableman),
Sari Lennick (Judith Gopnik),
Aaron Wolff (Danny Gopnik),
Jessica McManus (Sarah Gopnik),
Peter Breitmayer (gdin. Brandt)

SCENARIJ:
Joel Coen,
Ethan Coen

FOTOGRAFIJA:
Roger Deakins

GLAZBA:
Carter Burwell

MONTAŽA:
Ethan Coen,
Joel Coen

Sadržaj:

Plahi Lawrence Larry Gopnik nesiguran je obiteljski čovjek i profesor fizike iz provincijskog američkog gradića, Židov kojem će se 1967. godine u kratko vrijeme život iz temelja promijeniti. On je strog, ali pošten profesor, ali i zbunjena i naivna osoba tradicionalnih moralnih nazora koja će u krugu obitelji iznenada početi proživljavati pravi pakao. Nakon što dozna da ga vara supruga Judith, Larry će shvatiti da zbog njenog ljubavnika Syja Ablemana mora iseliti iz kuće. K tome, Judith od njega zahtijeva razvod u skladu sa židovskim običajima, da bi se mogla udati za Syja, a prije no što se uspije snaći ona će mu uzeti svu zajedničku ušteđevinu. Larry će otkriti i da mu mentalno nestabilni i nezaposleni brat Arthur, koji je umislio da će izraditi algoritme koji će ujediniti sve prirodne zakone, ima problema sa zakonom. Uz sve to suočit će se i sa spoznajom da ga netko od školskih kolega kleveće u anonimnim pismima, a sumnja će pasti na studenta korejskog porijekla kojeg je rušio na ispitima. Istodobno, Larryjev ne baš odgovorni i disciplinirani mladi sin Danny će nedugo prije svoje svečanosti bar micva pokušati doznati bit judaizma i upoznati čari marihuane.

Godine 2010. nominirana za Oscara u kategorijama najboljeg filma i najuspjelijeg izvornog scenarija, te iste godine nominirana za Zlatni globus također za najbolji film i za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA u kategoriji najuspjelijeg scenarija, crnohumorna egzistencijalna drama kultnih oskarovaca Joela i Ethana Coela njihovo je dijelom autobiografsko ostvarenje, nadahnuće za koje su pronašli u liku i djelovanju rabina iz razdoblja njihove adolescencije. Projekt realiziran u praktički stalnom ritmu u kojem se jedan skuplji i pod producentskim uvjetima realiziran film Coenovih izmjenjuje s jednim manjim, osobnijim i snimljenim za vlastitu dušu, predstavlja povratak složne braće korijenima i jednostavnim pričama o „malim” ljudima. Još jedno odlično ostvarenje Coenovih odlikuju iznimno sugestivna i promišljena režija, naglašavanje pomaknutih karaktera, bizarnog ozračja i apsurdnih situacija, izvrsni životni dijalozi, sjajni nastupi uglavnom posve nepoznatih glumaca te duhovito propitkivanje fatalizma i odnosa prema religiji i Bogu. Jednostavno, sve je naprosto sjajno, cjelini koja sadrži i kratki uvodni film u kojem se govori isključivo jidišem ne mogu se uputiti baš nikakve zamjerke, a od sardoničnog humora Coenovih knedla neprekidno zastaje u grlu. Iako je riječ o formalno manje atraktivnom djelu braće Coen, koji nudi jednostavnu intimnu priču bez glumačkih zvijezda i izrazitijih redateljskih bravura, zbog čega u vrijeme premijere nije ostvario osobitu gledanost, Ozbiljan čovjek je inteligentno i intelektualistički usmjereno, na razini karakterizacije i psihologizacije likova efektno pomaknuto, ugođajem pomalo depresivno i crnim humorom intenzivno prožeto djelo koje s lakoćom osvaja naklonost gledatelja. Vrijedi izdvojiti i impresivnu fotografiju dvostrukog oskarovca Rogera Deakinsa, kojemu je ovo bio deseti zajednički projekt s braćom Coen, kao i izvrsnu lažnu narodnu priču na jidišu u uvodu. Naime, Coenovi su film odlučili svakako otvoriti jednom takvom pričom, no budući da nisu znali nijednu autentičnu, izmislili su vlastitu.

boja, 106'