ULOGE:
Leonardo DiCaprio (Billy),
Matt Damon (Colin),
Jack Nicholson (Costello),
Mark Wahlberg (Dignam),
Martin Sheen (Queenan),
Ray Winstone (gdin. French)

SCENARIJ:
William Monahan (prema scenariju Alana Maka i Felixa Chonga)

FOTOGRAFIJA:
Michael Ballhaus

GLAZBA:
Howard Shore

MONTAŽA:
Thelma Schoonmaker

Sadržaj:

Tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća u južnom Bostonu irski mafijaš Francis ´Frank´ Costello pod svoje okrilje uzima mladog uličara i sitnog kriminalca Colina Sullivana. Costello želi Colina pripremiti za ulogu krtice u policijskim redovima, koju će mladić morati početi igrati jednog skorog dana. Godinama kasnije, dok se policija bori za kontrolu nad područjem koje kontrolira moćna irska mafija predvođena Frankom Costellom, policijski šefovi razmatraju mogućnost infiltriranja jednog njihovog čovjeka u mafijaške redove, jer će u protivnom obruč kojim nastoje stisnuti mafiju posve olabaviti. Čini se da je za operaciju infiltriranja najpogodniji mladi Billy Costigan, policajac koji nastoji steći ugled i poštovanje među kolegama i nadređenima. U međuvremenu, Colin se uspješno ubacio u policijske redove, te sve informacije o planovima i operacijama koje policija priprema smjesta dojavljuje Costellu. Kad Billy dobije zadatak da se probije u najuži krug ljudi od Costellova povjerenja, Colin će shvatiti da doušnika mora pronaći prije no što zbivanja izmaknu kontroli.

Godine 2007. od pet nominacija za Oscara nagrađena s njih četiri, uključujući i najvažnije za najbolji film, režiju i adaptirani scenarij, iste godine od šest nominacija za Zlatni globus ovjenčana onim za najboljeg redatelja, te nominirana za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA u pet kategorija, među kojima su i najvažnije za najbolji film, glavnu i sporednu mušku ulogu te adaptirani scenarij, dok je Martin Scorsese osvojio nominaciju za nagradu David Lean za režiju, krimi-drama za glazbu u kojoj je dvostruki oskarovac Howard Shore bio nominiran za nagradu Grammy izuzetno je uspio prepravak hongkonškog filma Pakleni poslovi redateljskog dvojca Andrewa Laua i Alana Maka iz 2002. godine. Posrijedi je majstorski režirana i precizno narativno konstruirana varijacija na temu ´igre mačke i miša´, djelo koje pršti energijom, životnim i uvjerljivim dijalozima te redom sjajnim glumačkim interpretacijama. Nije teško složiti se s tvrdnjom jedne američke kritičarke da su Leonardo DiCaprio i Matt Damon prije ovog projekta bili zvijezde, a da su se u punokrvne glumce prometnuli zahvaljujući upravo Scorseseju i ulogama u ovom filmu. S osloncem na izvorni scenarij Alana Maka i Felixa Chonga, Scorsese i zasluženo Oscarom nagrađeni scenarist William Monahan (Kraljevstvo nebesko) izuzetno se spretno poigravaju konceptom identiteta, jednim od najstarijih dramskih motiva, kao i time kako on utječe na psihe ljudi, njihove odluke, poteze, osjećaje, samopouzdanje pa čak i snove. Vješto se i dosta intrigantno barata i motivom odnosa oca i sina, koji se račva u dva segmenta s relacijama Costella kao očinske figure i prema Colinu i prema Billyju, što biva dodatno naglašeno time da primjerice Colin redovito Costella naziva ´tatom´, kad god ga telefonski obavještava o policijskim aktivnostima. Film se intrigantno dotiče i segmenata krize muškog identiteta, recimo impotencije i svojevrsnog ´škopljenja´ samih sebe dvojice ravnopravnih protagonista kroz terapiju razgovorom. Bitan motiv je i onaj klasnog zaleđa protagonista, jer Colin i Billy dolaze iz dva suprotna okruženja, Colin kao irski katolik iz radničke klase koji je da bi se uzdigao spreman i na vrlo opasan zadatak, te Billy koji stiže iz miljea imućnijih bostonskih krugova i koji se zbog obavljanja zadatka spušta na nisku razinu uličnog kriminalca. Treća Scorsesejeva suradnja s Leonardom DiCapriom intrigantna je i kompleksna moralka o časti, požrtvovnosti i (ne)mogućnosti življenja dvostrukih identiteta, režirana s mnogo stila. Film u nekim segmentima slojevitiji i superiorniji izvorniku odlikuje i impresivna fotografija tri puta za Oscara nominiranog Michaela Ballhausa (Fantastična braća Baker). Ipak nije riječ o filmu bez mana, u koje se mogu ubrojiti povremeno samodopadan nastup Jacka Nicholsona, donekle suvišna uloga Marka Wahlberga i nedovoljna dramaturška elaboriranost svih detalja priče.

boja, 151'