Ponedjeljak ujutro

Lundi matin, igrani, romantična drama, Francuska, Italija, 2002

REŽIJA: Otar Iosseliani

Ponedjeljak ujutro

ULOGE:
Jacques Bidou (Vincent),
Anne Kravz-Tarnavsky (Vincentova supruga),
Narda Blanchet (Vincentova majka),
Radslav Kinski (Vincentova otac),
Dato Tarielachvili (Nicolas),
Adrien Pachod (Gaston)

SCENARIJ:
Otar Iosseliani

FOTOGRAFIJA:
William Lubtchansky

GLAZBA:
Nicholas Zourabichvili

MONTAŽA:
Otar Iosseliani,
Ewa Lenkiewicz

Sadržaj:

Svakog ponedjeljka ujutro sredovječni Vincent započinje istu uobičajenu rutinu. Živeći u malom francuskom gradu s otresitom suprugom, sinovima Nicolasom i Gastonom te sa starom majkom, on nakon jednoipolsatne vožnje bez cigaretnog dima stiže na posao u tvornicu u kojoj svi puše, iako je pušenje zabranjeno. Kad mu završi radno vrijeme na poslu koji ga nimalo ne stimulira, Vincent se vraća doma i, koliko god se trudio, gotovo nikad se ne uspijeva prepustiti svojoj strasti slikarstvu. Vincent uistinu više ne podnosi jutra ponedjeljkom, i sit je tvorničkog posla, supruge i djece, osjećaja neostvarenosti i života u malom mjestu s mnogo ekscentrika. Istodobno, i starom poštaru Albertu život se svodi na obavljanje istih poslova svakog dana, s tom razlikom što on čita gotovo svu poštu. Tako zna i da je mjesni svećenik vrlo slab na žene, te da je pohlepni i paranoični seljak na svom imanju instalirao još jedan sustav za uzbunjivanje. No Vincentu bi se život mogao promijeniti kad jednog dana poslije susreta sa starim ocem odluči ostvariti svoj davni san i otputovati u Veneciju.

Godine 2002. na Berlinaleu ovjenčana Srebrnim medvjedom i nagradom Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI, te iste godine nagrađena Velikom Zlatnom arenom u Programu europskog filma na 49. Pulskom filmskom festivalu, humorna romantična drama s elementima farse scenarista i redatelja Otara Iosselianija na duhovit se način i s asocijacijama na filmove Jacquesa Tatija bavi temama monotonije radničkog života, kao i egzistencije uopće. Autorov humor više je tjelesni nego verbalni, on rado poseže za bizarnostima i nadrealnim detaljima, a svijet njegova filma s malo dijaloga napučuju ekscentrični likovi. Riječ je o dramaturški i narativno razmjerno labavo strukturiranoj cjelini koja, baveći se životnom monotonijom, povremeno i sama biva jednoličnom, dok nizanje pomaknutih likova, njihovih odnosa i situacija u određenoj mjeri postaje samo sebi svrhom. Djelo primjereno sporog ritma, sugestivne ugođajnosti i efektne emotivnosti nose raspoložene glumačke interpretacije, osobito nagrađivanog producenta Jacquesa Bidoua (dokumentarac Salvador Allende Patricia Guzmána), koji je u liku Vincenta ostvario jedini glumački angažman u karijeri.

boja, 120'

Trailer