Posljednji kineski car
The Last Emperor, igrani, biografski, povijesna drama, UK, Italija, Francuska, 1987
REŽIJA: Bernardo Bertolucci
ULOGE:
John Lone (Pu Yi,
odrasli),
Joan Chen (Wan Jung),
Peter O'Toole,
Roucheng Ying
SCENARIJ:
Mark Peploe,
Bernardo Bertolucci (prema autobiografiji Henry Pu Yia)
FOTOGRAFIJA:
Vittorio Storaro
MONTAŽA:
Gabriella Cristiani
Sadržaj:
Godine 1950. posljednji kineski car Pu Yi kao zatočenik i ratni zločinac ulazi u netom proglašenu Narodnu Republiku Kinu, pet godina nakon što ga je Crvena armija zarobila kad je Sovjetski Savez ušao u rat na Pacifiku. Tijekom tog razdoblja Pu Yi je bio pod zaštitom Sovjeta, a bezuspješno je pokušao počiniti i samoubojstvo. Kad se počne prisjećati svog prvog ulaska u Zabranjeni grad, od trenutka kad je kao trogodišnjak doveden ondje i postavljen na prijestolje, otkrit će se detalji iz njegove prošlosti, djetinjstva i rane mladosti. Osuđen na život bez obitelji i prijatelja, uz zabranu napuštanja carske palače u kojoj se sve više osjećao kao u zatvoru, Pu Yi nikad nije bio sretan i slobodan. Dolazak škotskog tutora Reginalda Johnstona u njemu je probudio još veću želju za upoznavanjem svijeta, osobito Zapada i zapadnih običaja. U dobi od 16 godina Pu Yi se oženio privlačnom Wan Yung, no unatoč tome konkubina Wen Tsiu mu je i dalje bila prirasla srcu. A kad je bio prisiljen abdicirati i napustiti carsku palaču, Pu Yi se vratio u rodnu Mandžuriju, koju je 1931. godine okupirala japanska vojska.
Godine 1988. nagrađena s devet Oscara, uključujući i one za najbolji film, redatelja, adaptirani scenarij i fotografiju, iste godine nagrađena s četiri Zlatna globusa, među kojima i za najbolji film, redatelja i scenarij, te ovjenčana najprestižnijom francuskom filmskom nagradom César u kategoriji najboljeg stranog filma, biografska povijesna drama suscenarista i redatelja Bernarda Bertoluccija koja je 1989. ovjenčana i s tri britanske filmske nagrade BAFTA temelji se na navodnoj Pu Yievoj autobiografiji From Emperor to Citizen, The Autobiography of Aisin-Gioro Pu Yi, koju je zapravo napisao ghostwriter. Autobiografiju su u scenarij pretočili sam Bertolucci i zasluženo Oscarom nagrađeni Mark Peploe (Profesija: Reporter, Mali Buddha), a riječ je o prvom dugometražnom filmu za koji su producenti uspjeli od kineskih vlasti isposlovati dozvolu za snimanje u Zabranjenom gradu u Pekingu. Premda film sadrži neke povijesne netočnosti i pojednostavnjenja, poput primjerice toga da su neki sporedni likovi kreirani na temelju više stvarnih likova, ili da period tijekom Pu Yieva petogodišnjeg zatočeništva u sovjetskom gulagu uopće nije prikazan, posrijedi je po mnogočemu impresivno ostvarenje. U njemu je Bertolucci, kojemu je ovo prvi film iz tzv. Orijentalne trilogije koju zaokružuju naslovi Čaj u Sahari i Mali Buddha, naglasak stavio na elaboriranje povijesnog okruženja te na produkcijsku, stilsku i vizualnu spektakularnost, dok su radnja i osobnosti većine likova u drugom planu. Fotografija Vittorija Storara i ovdje je maestralna, od uporabe svjetlosti i boja preko kompozicija kadrova i pokreta kamere do okvira fotografije, sve je minuciozno razrađeno do najsitnijeg detalja. Premda je posrijedi djelo koje gledatelje ponajprije osvaja vizualnom raskoši i blještavilom, valja izdvojiti i Bertoluccijevu sugestivnu režiju te uvjerljiv epski zamah, a i priča o nesretnom životu Pu Yia izuzetno je dirljiva. Njega tumače čak četiri glumca, među kojima se uvjerljivošću izdvaja sjajni John Lone (Godina zmaja, M. Butterfly), koji posljednjeg kineskog cara interpretira u odrasloj dobi.
boja, 163'