FOTOGRAFIJA:
Michael Chapman

MONTAŽA:
Jan Roblee,
Yeu-Bun Yee

Sadržaj:

Na Dan zahvalnosti 1976. godine, legendarna rock-grupa The Band održava koncert u Winterland Areni u San Franciscu. Riječ je o posljednjem koncertu grupe u sklopu turneje duge čak 16 godina, a njezini su članovi gitarist i frontman Robbie Robertson, saksofonist Garth Hudson, basist Rick Danko, klavijaturist Richard Manuel i bubnjar te svirač mandoline Levon Helm. Neke pjesme članovi benda izvode sami, a u nekima im se pridružuju glasoviti glazbenici s kojima su nekad muzicirali. Tako su tu Ronnie Hawkins, rockabilly pjevač kojem su oni nekad bili prateći bend dok su se još zvali The Hawks, i Bob Dylan, s kojim su također nastupali kao prateći sastav da bi nakon toga započeli samostalnu karijeru. Osim njih, bendu se na pozornici pridružuje i niz sjajnih glazbenika, od sastava The Staples Singers s pjesmom The Weight i Dr. Johna s brojem Such A Night, preko Van Morrisona sa skladbom Caravan, Neila Younga sa stvari Helpless i Muddyja Watersa s pjesmom Ain´t That a Man, do Joni Mitchell s brojem Coyote, Emmylou Harris s Evangeline i Neila Diamonda s Dry Your Eyes. Sam The Band, pak, izvodi svoje najuspjelije i najpopularnije pjesme kakve su Up on Cripple Creek, Shape I´m In, It makes no difference, Stagefright, The Night They Drove Old Dixie Down, Chest Fever i Ophelia.

U kultnom i nagrađivanom glazbenom dokumentarcu redatelja Martina Scorseseja na impresivan je način zabilježen posljednji koncert antologijske rock-grupe The Band, održan 25. studenog 1976. godine, na američki Dan zahvalnosti. Izvorna inačica Scorsesejeva filma, kao i popratni album The Banda, objavljeni su 1978. godine, a predstavljaju zapise jednog od uistinu najvažnijih događaja u povijesti rocka. Dok je The Band održao koncert koji se drži jednim od onih kojima je zaključeno određeno razdoblje rock-glazbe, Scorsese je snimio film koji se smatra jednim od najuspjelijih koncertnih dokumentaraca svih vremena. Redatelj je kasnije snimio još nekoliko rockumentaraca koji se bez previše premišljanja mogu uvrstiti u istu kategoriju, poput TV-serije The Blues, doksa Rolling Stones – vječni sjaj i četiri dokumentarca iz također TV-serije Arena, među inima i sjajni No Direction Home – Bob Dylan te dvodijelni George Harrison – Living in the Material World, sve je započelo upravo s Posljednjim valcerom. Sam koncert The Banda predstavljao je događaj koji je, s obzirom na nastupe brojnih velikih imena na pozornici, ponudio izniman pregled povijesti američke rock-glazbe, ili pak šetnju istom. Koncert je organizirao Bill Graham, jedan od znamenitih promotora koji je tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća postavljao nove kanone u promociji rock-glazbe, a sam koncert The Banda pretvorio se u uistinu jedinstveni happening kojem je prisustvovalo pet tisuća posjetitelja. Posljednji valcer je podjednako važan i kao koncert i kao film, jer dok su Robbie Robertson i The Band dali maksimum svog sviračkog umijeća, Scorsese je realizirao dokumentarac koji je i nakon gotovo pola stoljeća podjednako svjež i energičan. Redatelj je uspio maestralno zabilježiti ambijent i ozračje samog koncerta, a film je koncipirao kao naizmjeničan niz sekvenci nastupa, razgovora s članovima The Banda i snimaka zasebno skladane i odsvirane naslovne teme The Last Waltz. Konačni rezultat je film kojemu zub vremena baš nimalo nije naškodio i u kojem gledatelji mogu višekratno uživati.

boja, 117'