ULOGE:
Johannes Meyer (Viktor Frandsen),
Astrid Holm (Ida),
Karin Nellemose (Karen),
Mathilde Nielsen (Mads),
Petrine Sonne (Vaskekone),
Clara Schønfeld (gđa. Kryger)

SCENARIJ:
Carl Theodor Dreyer (prema drami Svenda Rindoma)

FOTOGRAFIJA:
George Schnéevoigt

MONTAŽA:
Carl Theodor Dreyer

Sadržaj:

Sredovječni Viktor Frandsen zahtjevan je čovjek, inženjer prilično grub i agresivan prema svojim ukućanima, strpljivoj, požrtvovnoj i marljivoj supruzi Idi i njihovo troje djece, tinejdžerici Karen, osnovnoškolcu Drenu i mlađem sinu Barnetu. Viktor ne cijeni Idu i njezinu skrb prema djeci i domaćinstvu, a jedina osoba koja nju brani u trenucima rezignacije i prestrašenosti je Viktorova stara dadilja nadimkom Mads. Kad ih posjeti Idina majka, gospođa Kryger, Viktor će i prema njoj biti vrlo grub. Sve dok im ultimativno ne postavi zahtjev da gospođa Kryger i prema njemu otvoreno neprijateljska Mads ne odu iz kuće, jer će u protivnom njegovom braku s Idom doći kraj. To će, međutim, Mads potaknuti na smišljanje plana kako da Viktora privedu pameti te mu pokažu koje su njegove dužnosti kao supruga i oca. Za početak tako da vrlo neodlučnu Idu nagovore da na neko vrijeme ode iz doma i odmori se, što će Viktora prisiliti na preuzimanje mnogih supruginih obveza.

Humorna drama suscenarista i redatelja Carla Theodora Dreyera (Listovi iz sotonine knjige, Stradanje Ivane Orleanske, Nevjesta iz Glomdala) adaptacija je kazališnog komada plodnog danskog pisca i scenarista Svenda Rindoma, koji s Dreyerom supotpisuje scenarij filma. U djelu koje se smatra jednim od klasičnih ostvarenja danske kinematografije autori su se dosta rano pozabavili temom feminizma, a u njemu je glumački debitirala kasnije velika zvijezda danskog kazališta i filma Karin Nellemose. Riječ je o pomalo suzdržanom, no emotivnom i pronicljivom satirično intoniranom djelu na temu obiteljskih i društvenih odnosa, sigurno režiranoj priči o solidarnosti žena koje zajedničkim snagama redu privode tiraniji sklonu ´glavu obitelji´, a koja se gotovo u cijelosti odigrava u malom obiteljskom stanu, većinom u samo jednoj prostoriji. U djelu jednostavne strukture, koncipiraom u stilu njemačkog kammerspiela, Dreyer demonstrira sjajno snalaženje u ograničenom prostoru, koji majstorski razigrava domišljatim montažnim rješenjima, nizom detalja te promišljenom uporabom bližih i krupnih planova. Pritom se, uz optimalno križanje dramskog i humornog, oslanja i na izuzetno raspoložene glumačke nastupe čitave postave.

c/b, 111'